U Župskoj kotlini, na području općine Aleksandrovac, nalazi se izuzetno poljoprivredno gospodarstvo koje se nalazi u selu Laćisled. Ovo imanje poznato je po proizvodnji pečenog sira, a svoje porijeklo vuče iz jedinstvenog izvora – majčinske ljubavi. Živadinkina majka je prije više od trideset godina osmislila recept za sir, usavršivši ga za svog sina koji je tada bio student. Čak ni njegovi cimeri nisu mogli odoljeti ukusu ovog recepta.
Nakon mnogo godina, Milana Miletića, čovjeka koji je cijenio tradicionalne recepte svoje majke i volio sir, dragi prijatelj potaknuo je da se bavi svojom strašću na širim razmjerima. Ono što je započelo kao ljubav majke prema sinu sada je procvjetalo u pravu poljoprivrednu farmu na kojoj se odvija proizvodnja mlijeka i stvaranje sira. Gospodarstvo je počelo proizvodnjom pečenog sira s domaćom slaninom, goveđeg pršuta na maslacu i slanine od mangulice. Također rade kalamate na maslinovom ulju i papru s češnjakom. Inspiracija za njihov sirarski pothvat, priča Miletić, potječe iz maminog prijedloga. Sir je radila devedesetih, u vrijeme dok je Miletić studirao u Beogradu. Tek 2015. godine, kada ga je prijatelj uvjerio da u Župi otvori mljekaru, počeli su proizvoditi istu vrstu sira.
Proizvodnja ovog konkretnog sira uključuje pedantan postupak pečenja koji rezultira jedinstvenom teksturom i okusom. Njegova je izrada posve nekonvencionalna; ne spada ni u tradicionalne bijele sireve niti u sireve od parenog tijesta. Umjesto toga, to je novi oblik desertnog sira koji je razvijen inovativnim tehnikama. Pečeni sir koji proizvodi gospodarstvo Miletić brzo je postao omiljena poslastica u okolnim zajednicama, izazivajući oduševljenje kako ljubitelja tako i poznavatelja domaće hrane. Kod Miletića smo se raspitali koliki su troškovi izrade ovog sira u odnosu na vrijeme i trud koji su potrebni da se dobije tako slatki finalni proizvod.
Miletić objašnjava da se ne bi isplatilo prodavati sirovo mlijeko ovakvo kakvo jeste. Međutim, ako se sirovo mlijeko preradi u poluproizvod ili gotov proizvod, tada to ima smisla. Ključno je biti mali proizvođač, koji svoju robu izravno prodaje krajnjem potrošaču. Ovo je temeljno načelo koje vodi naš rad. Prema Miletićevim riječima, proizvodnja sira traje točno dva i pol mjeseca. Nakon tog vremena sir se peče zajedno s raznim dodacima.
Nakon što je sir napravljen od sirovina, ostavlja se da sazrijeva u komori 11 tjedana – otprilike dva i pol mjeseca. Za to vrijeme sir se obogaćuje raznim sastojcima, poput pršuta i slanine, koji se jednosatnim procesom pečenja na laganoj vatri polako otapaju u sir. Ova metoda pripreme koristi se kako bi se siru dao njegov prepoznatljiv miris, budući da se farma suzdržava od upotrebe bilo kakvih umjetnih dodataka dimu. Kako objašnjava Miletić, ono što ovu poljoprivrednu djelatnost izdvaja od ostalih je izniman profil okusa njihovog sira koji ne može ponoviti niti jedna druga sorta. Miletić tvrdi da je ono što njihov proizvod izdvaja od drugih sam okus. Dotični sir nimalo ne sliči tipičnim sirevima poput bijelog sira ili goude; posjeduje jedinstvenu teksturu i konzistenciju.
U budućnosti se planira proširiti asortiman proizvoda. To uključuje mogućnost uključivanja neobičnijih i jedinstvenih okusa, poput šumskog voća i majčine dušice. Osim potencijalnog uvođenja novih okusa, naša tvrtka trenutno proizvodi crne i bijele tartufe koji su isključivo brendirani za jednog klijenta, a tu praksu namjeravamo zadržati i ubuduće. Naš fokus nije na povećanju proizvodnje, jer proizvodimo samo male količine, što rezultira ograničenom količinom mlijeka i sira na dnevnoj bazi. Kao rezultat toga, ako kupac zatraži 100 kg sira, sa žaljenjem ga obavještavamo da nismo u mogućnosti odmah udovoljiti njihovom zahtjevu, budući da nam je prioritet stvaranje svježe robe u malim serijama. Ove prioritete ističe Milan.
