Život u malom selu Orehovo, u srcu prirode, uvijek je izgledao kao mješavina topline i sjene. Za Alisu, to je bilo mjesto puno dragih uspomena, ali i rana koje nikada nisu zarasle. Rodila se i odrasla uz mirise svježeg mlijeka, mukanje krava i ritam dana koji se ponavljao iz godine u godinu. Najčvršća nit njenog života bila je majka Ljudmila, žena snažnih ruku i toplog srca, koja je u sebi nosila simbol svih žena iz tog kraja.
Ljudmila je bila mljekarica, baš kao i njene majke prije nje. Njene ruke, grube od rada, muzle su krave, prale odjeću, pripremale jednostavne obroke, a naveče grlile Alisu i pričale joj priče. Oca gotovo da nije pamtila – bio je šumar kojeg su ubili krivolovci kada je Alisa imala samo šest godina. Njegova smrt je podijelila njen život na dva dijela: bezbrižnu svjetlost prije tragedije i tamu poslije. Uprkos svemu, uz majčinu snagu i prisustvo mlađeg brata Gleba, pronašla je smisao.
Alisa je, iako mlada, preuzela ulogu i sestre i majke. Brinula je za Gleba, pazila da uči, da bude sretan i siguran. Njihova svakodnevica bila je borba za opstanak. Radila je za lokalnog farmera Arkadija Petroviča, čovjeka tvrdog pogleda i strogih manira. Obavljala je najteže poslove – čistila staje, čuvala stoku, radila u polju – sve kako bi pomogla porodici.
Arkadij je jednog dana došao s neobičnim prijedlogom. Ponudio je Ljudmili da uda Alisu za njegovog sina, misleći da time rješava probleme obije porodice. Za njega su emocije bile manje važne od koristi. Ali Ljudmila je odlučno odbila, ne želeći da “proda” kćer za sigurnost. Taj čin pokazao je da dostojanstvo vrijedi više od lakšeg života.
Njihova svakodnevna borba nastavila se kroz pijacu. Svakog vikenda Alisa i Ljudmila nosile su mlijeko, pavlaku i sir da prodaju. Tamo je Alisa, svojom ljepotom i visinom, plavim očima i dugom pletenicom boje pšenice, postajala predmet divljenja. Muškarci su joj prilazili, ali ona nije obraćala pažnju. Njena posvećenost porodici bila je jača od bilo kakvog udvaranja.
Jednog dana, pijacom je prošao luksuzni automobil, kakav je Alisa dotad viđala samo na televiziji. Iz njega je izašao čovjek u elegantnom odijelu i kratko rekao: „Kupit ću sve.“ Bez pitanja, bez cjenkanja. Platio je i otišao. Alisa je bila zbunjena, ali kada se isti čovjek ponovo pojavio narednih sedmica, kupujući sve proizvode i ostavljajući misteriozne poklone, počela je osjećati da se iza toga krije nešto dublje.
Uskoro je dobila buket bijelih ruža i eustoma, uz riječi: „Ovo je za tebe.“ Počela je priča nalik bajci. Taj muškarac bio je Stepan. Njihova komunikacija nije započela skupim poklonima, već razgovorima. Počeli su se čuti telefonom – noćima su pričali o knjigama, muzici, životu i snovima. Stepan nikada nije govorio o novcu ili bogatstvu. Predstavljao se kao običan čovjek, pun pažnje i topline.
Za Alisu, koja nije imala vremena za ljubav, to je bilo novo i zbunjujuće. Njegov glas i briga polako su je osvajali. Njihova romansa je rasla na povjerenju i iskrenim riječima, a ne na materijalnom.
Kada su se venčali, cijelo selo je brujalo o tome. Ljudi su nagađali, pričali i širili priče, ali prava istina bila je poznata samo njima. Na bračnoj noći Stepan je skinuo veo tajne – otkrio joj je da nije običan radnik, već mladi milioner. Iz straha da ga ne zavoli zbog novca, stvorio je lažnu sliku starijeg čovjeka.
Alisa je bila šokirana, ali i zadivljena. Nije se zaljubila u njegovu moć, već u njegovu pažnju i ljudskost. Stepan je bio dvojak – u razgovorima mudar i smiren, u stvarnosti mlad i strastven.
Ta istina nije razbila njenu ljubav, već je učinila još snažnijom. Shvatila je da se ispod maske nalazio čovjek koji je želio isto što i ona – iskrenu vezu, porodicu i život u kojem je ljubav važnija od bogatstva
