U nastavku našeg današnjega članka, donosimo vaam i više nego zanimljivu priču, a koja nam dolazi iz Hrvatske. Naime, Marko Dujmović je glavna uloga u ovoj priči, a evo šta mu se desilo….
Marko Dujmović iz Hrvatske već više od desetljeća pokušava otkriti identitet osobe pronađene u očevu grobu. On ne želi odobriti DNK analizu koja potvrđuje da je osoba u obiteljskoj grobnici doista njegov otac. Tijelo koje je ekshumirano pripada pozamašnoj osobi, teškoj između 120 i 130 kilograma, obučenoj u šatorsku suknju i na nogama u debelim vunenim čarapama.
Nasuprot tome, njegov otac, koji je bio znatno mršaviji s pedesetak kilograma, bio je pokopan u kutiji i nosio je kožne cipele. Kako javlja Indeks, postoje čak i fotografije sa sprovoda. Više od desetljeća Marko je pokušavao identificirati čovjeka pronađenog u grobnici. Kako javlja Blic, Nova TV u emisiji Provjereno tvrdi da njegov otac nije nestao, nego je odveden na groblje i tamo pokopan.
“Ne osjećam baš ništa. Nikome ovo ne bih poželio. Ono što tražim je pravda. Glupo je od mene što nisam znao gdje sam položio oca i majku na počinak, pogotovo jer su bili zamijenjeni. Ovakva situacija Marku Dujmoviću ne odgovara moj otac, on je preminuo u kući Jove Zastavnikovića, a potom je odveden na groblje na pokop. razbjesnio je Marko Dujmović. – raspituje se Goran čije je ovo tijelo?
Moj stric nije tražio tatu, a ja nisam tražio djeda. Pitam hrvatsku javnost i institucije – čiji su ovo ostaci? Ako moram precizirati, ovaj ustav ima 120 kila. Nisu sigurni u identitet osobe koju su zatekli na majčinoj sahrani, ali su sigurni da to nije njezin suprug, koji im je ujedno i otac i djed. Unuk Goran za “Provjereno” navodi kako je svjestan u što je pokopao djeda, pojašnjavajući da ga on nije smjestio u šatorsko krilo. Godine 1997. Marko se seli u Dvor na Uni.
- Sljedeće godine mu je otac preminuo, označivši početak onoga što njegov nećak naziva tragikomedijom. Goran Dujmović podijelio je fotografije s ekipom “Provjerenog” na kojima je otkrio da je njegov pokojni djed bio prosječne visine i da je zbog zdravstvenih problema bio mršav. Položen je na mjesno groblje, gdje je u početku umjesto grobnice bio samo običan humak. U čast svoje obiteljske grobnice sagradili su spomenik 2001. godine. Marko je naknadno uredio grobnicu za svoju majku u istoj grobnici u kojoj je sahranjen i njegov otac. Majka mu je preminula 2008. Obitelj se okupila kad je sprovod trebao početi.
Goran priča da ljudi tamo gore obično kopaju grobove kad njegov ujak primi telefonski poziv da ga obavijeste o kopanju i potaknu ih da odu gore. Po dolasku ljudi govore: “Imamo problem. Konkretno, naletjeli su na škrinju. Marko Dujmović je naveo da su sanduk otkrili na dubini od 90 cm te da se mora iskopati do najmanje 140 cm. Radnici na groblju bili su zbunjeni. Naletjeli su na škrinju u nečemu što je izgledalo kao nenaseljeno područje. Zanimajući se sadržajem, Goran i Marko odlučili su istražiti i podigli gornju ploču. –
U vojnom dijelu šatora otkrili smo škrinju koja je djelovala prilično napuhano… Vidjelo se da je nešto znatno nabubrilo. Čak smo sumnjali da bi unutra mogla biti dva tijela. – To je bilo to – primijetio je Goran. Marko je lopatom udario po dijelu šatora, koji se samo odbio. Potom su uspjeli probiti dionicu, no vrijeme je bilo sve manje do sprovoda. Goran navodi da su tim osobama savjetovali da naspu tanak sloj zemlje za ukop, nakon čega bi se ujak obratio policiji i zatražio ekshumaciju.
Nakon što je njegova majka pokopana u toj kutiji, o svemu su obaviješteni nadležni. Godinu dana kasnije započele su ekshumacije na pravoslavnom groblju u Dvoru, što se poklopilo s otkrivanjem groba Markovih roditelja. Ispod majke pronađeno je zamotano tijelo. Nakon što ju je otvorio, primijetio je: “Vau, to je bio ogroman čovjek.
Visok je oko 190 do 200 cm i težak između 120 i 130 kilograma. Bože, glava i kosti su mu dvostruko veće od očevih. Nosio je bijelu košulju ukrašena brojnim dugmadima, ispod nje bila pomalo sivkasta trenerka i šarene hlače. zvali smo to priglavcima – začuđen je Marko i sada kao i tada. Marko je odbio potpisati rezultate DNK analize. Tvrdi da pronađeno tijelo ne nalikuje njegovom ocu, zbog čega niječe njegov identitet. Proces se nastavlja vađenjem krvi od brata, koja se potom analizira kako bi se njegov DNK usporedio s ostacima.
To je njegovo prvo pojavljivanje pred komisijom, gdje ga obavještavaju da je DNK analiza potvrdila da je to doista njegov otac. Goran pojašnjava da se Marko suzdržao od potpisivanja bilo kakvih dokumenata jer je bio uvjeren da nikoga nije sahranio u šator krilo. Uprava za zatočene i nestale, odgovorna za ekshumaciju, radije je izbjegla medijsku pozornost. Slijedom toga oglasili su se opširnim odgovorom koji potvrđuje slijed događaja.
Unatoč tome, ne sumnjaju u točnost DNK analize, koja je identificirala posmrtne ostatke Markova oca. Kako je priopćilo Ministarstvo branitelja, obitelj se nije složila s rezultatima identifikacije. Ministarstvo je priopćilo da će, s obzirom da ovaj slučaj ne spada u nadležnost Uprave za zatočene i nestale, Uprava preporučiti Povjerenstvu da se ekshumirani posmrtni ostaci izuzmu iz evidencije te će o toj odluci izvijestiti nadležni Županijski sud u Sisku.
