Koliko puta ste čuli da su mladenci spomenuli kako su umesto poklona ili novca dobili praznu kovertu od nekog gosta na venčanju? Verovatno barem jednom… Kao što to obično biva, “prevarant” ostaje neotkriven jer su mladenci previše uzbuđeni i srećni zbog svega što se dešava oko njih (a ponekad i pod uticajem alkohola), da bi uopšte primetili ko im je dao koju kovertu i kada.
- Drugi su bivša mladenka, trenutno sretno udata gospođa sa 2 djece po imenu Barbara koja je na jednom srpskom forumu otkrila da je na vlastitom vjenčanju dobila ne jednu, ne dvije nego tri takve prazne koverte… Priča je krenula oko neobičnog (recimo najmanje ) svadbeni običaji, neki prilično neugodni – poput onog da se javno bilježi koliko je gost dao novca ili koji je dar donio do nekih zastarjelih po kojima svekar polaže pravo na prvu bračnu noć s nevjesta.
No ono što je najviše “zapalilo” forumaše je priča o praznim kuvertama. Kako je većina istaknula, nije sramota ako nemate novca za poklon, ali je “odvratno ako lažete i varate mladence koji su vam prijatelji ili, još gore, rođaci”. Korisnik ovog foruma iz Čačka po imenu Milutin podijelio je svoje iskustvo, a njegova zaista nevjerojatna priča izazvala je pregršt komentara na internetu… Evo što se dogodilo Milutinu:
U braku sam 12 godina i hvala Bogu još sam u braku. Stvarno nisam mogao izabrati bolju ženu i prema meni, svima bih preporučio brak. Ali nakon svega što sam prošao, nikome ne bih preporučio brak – ovim je riječima započeo svoju priču. “Vjenčanje je bilo za 300 uzvanika, a supruga i ja imamo puno prijatelja i obitelji pa jednostavno nismo mogli smanjiti broj. Posudili smo novac, očekujući da ćemo veći dio vratiti nakon vjenčanja jer smo većini, barem najbližima, rekli da će im novac biti važniji od poklona”, iskren je Milutin.
Sve je bilo sjajno; bilo je veselo, kartali smo se do jedan, a onda smo, po običaju, žena i ja počeli otvarati darove. Novac iz koverti s ispisanim imenima stavljamo na hrpu. Znao sam da će biti neoznačenih darova i omotnica, uvijek ih je bilo – zaboravio sam čestitku u zadnji čas. Ali rekao sam da ih ne miješam s drugima, pa ću lakše “probiti” što je od koga i kome na pravi način zahvaliti. Kako bih to izbjegao, nazvao sam ga da mu kažem “hvala za toster” kada je uzeo televizor, “To nije u redu”, rekao je.
Dat ću 50 eura.I ono što se sada događa Milutinu, dogodilo se mladencima, a nikad nekome u njegovoj blizini. Naišao je na praznu kovertu… „Mi tako otvaramo te koverte, ljudi su davali sve što su imali – 20, 30, 50, 100 eura… Svako prema mogućnostima“, objašnjavao je Milutin.
“Prijatelj iz vojske, dobar prijatelj, a znao sam da ima financijskih poteškoća, potrudio se i stavio komad papira u omotnicu na kojem je pisalo ‘Dat ću ti 50 eura.'” I zapravo mi je dao novac nakon pola godinu dana. “Ali čekaj… Sada je moj red da otvorim jedan.” Uzimam bijelu kovertu (znate, onu ravnu koju koriste za račune) i vidim da je tanka… Otvorim je i nema ničega unutra! — šokirano će Milutin.
“Oh, Bog te blagoslovio, pa stvarno se događa, pomislio sam. Pitam ženu ima li pojma tko bi to mogao biti, kaže da nema. Svi gosti su nam bili jako bliski. Ako ne obitelj, onda su djetinjstvo Bili su njeni prijatelji i moji prijatelji koji su dovodili momke i cure koje ne poznajemo, ali nije ih bilo briga, dakle, uski krug od 300 ljudi, a među njima i “trava”. je li moguće – kaže Milutin.
Tekst napisan umjetnom inteligencijom: Znam. Srbi u mojoj duši.Izdaja je zapalila vatru u njemu i odlučio je otpuhati cijelu priču. On i njegova supruga složili su se da je to vjerojatno bio rođak iz davnine jer su se prijatelji o kojima su govorili poznavali od rođenja, odrastali su zajedno…
„Srbi, znam u dušu, pa i ja sam Srbin, našli su me“, pomislio sam i počeo da zovem jednog po jednog od onih koji nisu potpisali poklon. Jedan rođak… Drugi rođak… teta s tatine strane… ujak s mamine strane, i tako dalje. Dobro sam, pitam jesu li se dobro proveli, zahvalim im na poklonu, pa kažem: “Ajme, pomiješali smo čestitke, baš me sram, ne znam na čemu da zahvalim. …?” I onda kažu — toster, pa 50 eura, set posuđa i tako dalje…
Krug se sužavao, svi su nešto doprinijeli. Ostalo mi je samo nekoliko prijatelja. Neke dvije njene prijateljice i moje tri prijateljice, s jednom od njih sam doslovno odrasla. Išli su u isti vrtić, školu, živi u istoj ulici kao ja, ali ne u istoj kući s mojim roditeljima… Nakon srednje škole preselio se u Ameriku, proveo tamo 10 godina pa se vratio jer nije bilo posla više, a sada se vratio sa svojom obitelji. Rekao sam da i ja njega čuvam, uvjeren da nije prevarant – kaže Milutin.
“Ja, nazovem ga, pa opet odglumim sve redom-toliko me sram zovem da ti se zahvalim, ali ne znam zbog čega…itd kad je tajna…’ On je šutim s druge strane slušalice (neću mu reći ime, da ga ne gnjavim): “Zašto šutiš, što se dogodilo?” . I izgubio čestitku pa je stavio 200 eura i ostavio novac prijateljima da daju…
Vidim koliko je sati… hvala mu što je na vjenčanju. i reci “Prijatelju, mogao si mi reći da ga nemaš, ne bi bio problem… “Hajde, sretno ti bilo.” Nikad mi se više nije javio, nisam se javio on i njegovi roditelji pocrvene svaki put kad me sretnu, sram ih bilo – ovim je riječima Mllutln završio ispovijed.Njegova priča izazvala je burne reakcije – bilo je malo čestitki što nije šutio, a tek rijetki su ga prozvali “sitnom dušom” te da je trebao sve pustiti “ne uništavaj staro prijateljstvo zbog glupih para”.
