– Ena Begović je definitivno jedna od boljih Jugoslovenskih glumica koja nikad anije pokazala svoj puni potencijal do kraja. Podsjećamo, ona je nastardala u stravičnoj saobraćajnoj nesreći, a pored nje je bila i njena mala kćerkica, koja je na kraju srećom ostala živa.
Čini se da do danas nitko nije uspio nadmašiti zadivljujući šarm i istančanu ljepotu poznate glumice Ene Begović. Općenito su je smatrali sofisticiranom damom gracioznog ponašanja, iako su njezine romantične veze neprestano izazivale intrige u javnosti. Ipak, tragični obrat sudbine koji ju je zadesio svi nisu predvidjeli. Taman kad je prigrlila radost majčinstva i dosegla vrhunac sreće, njezin je život naglo prekinut. Zbog toga je iza sebe ostavila dragocjeno nasljeđe u obliku kćeri Lane Radeljke. U vrijeme svoje prerane smrti, Lana je imala samo 45 dana, ali je od tada procvjetala u izvanrednu mladu ženu od 24 godine, koja je posjedovala i iznimnu ljepotu i dobro zaokruženo obrazovanje.
I nakon više od dvadeset godina za nju je težak datum 15. kolovoza 2000. godine, koji obilježava tragičnu prometnu nesreću koja je odnijela život njezine majke kod Brača. U nastojanju da se poveže s Enom, oslanjala se na fotografije, iskaze voljenih osoba i likove koje je Ena tumačila. Ljubav koju gaji prema svojoj kćeri služi joj kao pokretačka snaga, osnažujući je da prigrli život u njegovoj najvećoj mjeri.
Tijekom formativnih godina većinu dana provodila je u društvu obitelji. Mia Begović, glumica i Enina sestra, odigrala je ključnu ulogu u njezinom odrastanju, gotovo kao druga majka. Iako je posjećivala skupove u čast Ene, suzdržala se od javnih izjava za novinare.
Ljudi iz njezine blizine često skreću pažnju na nevjerojatnu sličnost između nje i njezine pokojne majke, ne samo u pogledu fizičke privlačnosti, već i u stavu i ponašanju. Sa samo 13 godina, Lana je dobila priliku krasiti filmsko platno; no odlučila se živjeti daleko od očiju javnosti, cijeneći svoju privatnost iznad svega. Unatoč svojoj mladosti, ona se ne bavi previše platformama društvenih medija, a prioritet joj je obrazovanje iznad svega.
Nakon završetka školovanja u privatnoj osnovnoj školi, Lana je odlučila upisati British International School u Zagrebu. Tražeći nove prilike i drugačije okruženje za učenje, kasnije je prešla u prestižnu zagrebačku 15. gimnaziju, gdje je uspješno stekla diplomu.
Nakon pažljivog razmatranja, odlučila se preseliti u Milano kako bi nastavila školovanje. Uspješno je završila studij na renomiranoj talijanskoj instituciji, Sveučilištu “Bocconi”, specijalizirana za područja ekonomije i menadžmenta.
Ena je bila rezultat duboke i duboke ljubavi. Naime, krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća susrela se s Josipom Radeljakom, uglednim splitskim poduzetnikom i inženjerom elektrotehnike. Postao je njezina sudbonosna ljubav, iako je i bivši suprug poznate glumice Bebe Lončar.
U mjesecu lipnju 2000. godine, samo dva tjedna prije rođenja kćeri 1. srpnja 2000. godine, Josip i poznata jugoslavenska diva izmijenili su sudbonosne zavjete u svojoj rezidenciji na Cvetnom trgu u Zagrebu.
Dodatni tekst:
Ena Begović ostavila je neizbrisiv trag na glumačkoj sceni Jugoslavije. Njezin očaravajući pogled i zadivljujući osmijeh ostavljali su publiku bez daha, očaravajući je već svojom prisutnošću. Već od prvog pojavljivanja na ekranu svima je bilo jasno da je predodređena za slavu. Ipak, osim svoje fizičke ljepote, posjedovala je snažno uvjerenje koje ju je navelo da odbije Hollywood i ostane odana svojoj domovini. Prerani gubitak takvog talenta po mnogima je velika nepravda.
Javnost je i danas ostala opčinjena talentom i karizmom ove izuzetne žene, s brojnim neispričanim pričama o njezinom liku i djelu koje su zrele za adaptaciju u zadivljujući film.
Enu je cijela bivša Juga smatrala jednom od najljepših žena s naših prostora, no vlastiti izgled imala je oprečnu percepciju.
– Moj izgled nije konvencionalno privlačan. Posjedujem jedinstvenu strukturu lica, bolje rečeno, intrigantnu. To je skupna mješavina osebujnih značajki, s određenim nepravilnostima, ali ipak još uvijek funkcionalna. Ljudi se često raspituju u kojoj se mjeri moja osobnost ogleda u likovima koje tumačim. Zarobili su dio mene, zarobili su dio mene. Tjelesnost ostaje netaknuta – ruke, noge, glava – naglasila je, izražavajući nelagodu carstvom slave i slavnih.
- U intervjuu iz 1982. godine za “Yugopapir” Ena je izrazila uvjerenje u vlastitu čestitost i dobrotu. Odlučno je izjavila da nije zla ni pokvarena, niti uživa u tuđoj nesreći. Međutim, priznala je svoje probleme u upravljanju zahtjevima i očekivanjima svoje profesije. Ena je priznala da ima trajni osjećaj nezadovoljstva, žudeći za portretiranjem lika koji je univerzalno priznat kao krepostan. Njezina krajnja težnja je da se istakne kao glumica, shvaćajući da to zahtijeva ogromnu predanost i možda i sreću. Neizvjesnost budućnosti je uznemiruje jer nije sigurna što je pred njom u narednim godinama. Ena je naglasila da dosadašnja postignuća ne služe kao jamstvo za budući uspjeh.
U očima javnosti odisala je samouvjerenošću i nepokolebljivom odlučnošću, utjelovljujući sebe na pozornici. Međutim, u svom privatnom životu pokazala je suzdržanu i introvertiranu prirodu. Jedina osoba pred kojom nije imala potrebe da se maskira bila je njena majka.
Inherentno, posjedujem neurotične sklonosti i nesigurnosti, uvijek sam zaokupljen mislima i neprestano se suočavam s izazovima. U određenom smislu gajim strah od ljudske interakcije, ali kada sam u prisustvu svoje majke, nema potrebe za pretvaranjem ili prijevarom. Mogu biti ono što sam ja, bilo sretan ili tužan. Kad sam s mamom, jednostavno sam ja. Možda sam prerano ušao u carstvo odrasle dobi i složenosti starije generacije u dobi od 18 godina, u svijet isprepleten značajnim financijskim ulozima, jer produkcija jednog filma zahtijeva pretjeranu svotu. Možda nisam bio dovoljno pripremljen ili…
Tijekom svog života dosljedno je iskusila dubine ljubavi i vjerovala da su odsutnost ljubavi ili ravnodušnost najteže emocije koje čovjek može podnijeti.
Nasuprot tome, svi su je obožavali, poštovana kao simbol seksualne privlačnosti tijekom 1980-ih. Međutim, gajila je jedinstveni strah koji joj je proždirao život – strah od upravljanja vozilom ili odlaska u nebo. Nakon toga, Enini će poznanici kasnije tvrditi da je imala jeziv predosjećaj vlastite smrti.
U nepunih 40 godina, tragičarka je preranu smrt dočekala u prometnoj nesreći kod Brača 15. kolovoza 2000. godine. Igrom slučaja, baš na taj dan Katolička crkva slavi spomendan Uzašašća Gospe. Njezin strah od vožnje bio je toliko intenzivan da je odlučila potražiti stručnu pomoć. No, njezina se fobija samo pojačala nakon što je 1996. godine doživjela tragičnu nesreću u kojoj je motociklist izgubio život, a njezina prijateljica zadobila teške ozljede. Ena je i sama bila odgovorna za nesreću te je dobila tri godine uvjetne kazne, no prava je posljedica bila duboka psihička trauma od koje se nikada nije u potpunosti izliječila.
U tom izazovnom razdoblju primarna podrška i utjeha bio joj je Josip Radeljak, poduzetnik i inženjer elektrotehnike kojeg je upoznala krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća. On će postati njezina dugotrajna i najznačajnija ljubav.
Radeljak je zbog Ene okončao brak s glumicom Bebe Lončar s kojom je dobio sina Lea. Upravo je Radeljak tog značajnog dana upravljao vozilom.
