Prošlo je točno pola desetljeća otkako je preminuo renomirani izvođač Marko Nikolić. Dok će ga proslaviti brojni portreti, njegov prikaz Gige Moravca ostat će zauvijek urezan u našim sjećanjima. Nažalost, podlegao je korona virusu 2019. godine u bolnici Zvezda u Beogradu. Vijest o njegovoj smrti podijelila je njegova kći Mia, koja je na Facebooku objavila iskrenu počast, prikazujući njegovu fotografiju uz godine rođenja i smrti.
Rođen u Kraljevu 20. listopada 1946. godine, završio je studij glume na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu. Tijekom formacije aktivno se bavio raznim sportovima poput košarke, nogometa i biciklizma, no njegov pravi poziv bilo je kazalište.
Iako je rijetko davao intervjue, kad god bi to davao, s nostalgijom se prisjećao svog odrastanja. Godine 2019. u 73. godini života preminuo je poznati glumac Marko Nikolić, ostavivši iza sebe nasljeđe nebrojenih nezaboravnih izvedbi i priča o tri duboke romanse.
Može se tvrditi da su glumčeva tri braka potvrda njegove sposobnosti zavodnika. Tijekom rasprave o toj temi, priznao je svoju nesposobnost da na nju gleda nepristrano. Svoju neomiljenost kod žena pripisao je svojoj profesiji u javnosti, ali je otkrio i svoj najučinkovitiji “zavodnički trik”.
Uzmimo, na primjer, scenarij u kojem se nađete izgubljeni u mislima, fiksirani na jednu točku. Promatrači se mogu zapitati što ti smeta, pod pretpostavkom da takva dubina i sposobnost izdržavanja mora biti ukorijenjena u duhovnosti. No, sve je to bila samo zaigranost, a sada jednostavno cijenim ljepotu žena i nimalo ne žalim za svojom mladošću. Jedno od njegove djece je talentirana glumica Mina Nikolić, poznata po ulozi u “Urgentnom centru”. Kad je prije nekoliko godina odjeknula vijest da je naslijedila barda našeg kazališta Gige Moravca, poznatog i kao Marko Nikolić iz predstave “Bolji život”, on je bez gubljenja vremena izrazio sljedeće osjećaje:
Svjedočeći Tanjinoj i Mišinoj djeci kako se igraju u mladosti, sinula mi je ideja da bi i moja kći, koja studira glumu, mogla sudjelovati u takvim aktivnostima. No, zatekla sam se kako tumačim lik djeda Dušana koji nema djece i to mi je ulilo osjećaj krivnje. Kako je filmska produkcija napredovala, redatelja sam raspitivao o ulozi medicinske sestre, koji je nonšalantno odgovorio: “Oh, smislit ćemo to.” Budući da je bio pravi boem, imao je sposobnost bez razmišljanja potrošiti i posljednji dinar u krčmi.
Pravu vrijednost hrane često shvaćaju samo oni koji su glad iskusili iz prve ruke. Osobno sam to iskusio tijekom studija. Nije da mi roditelji nisu mogli priuštiti da mi osiguraju novac i namirnice, ali imao sam tendenciju ugađati sebi. Planirao bih da se nađem sa devojkom sa Zvezdare, a onda bih svratio u „Lav” da se počastim ukusnim tatarskim biftekom. Konobar bi uvijek tražio moju osobnu iskaznicu i potvrdu da imam sredstava za plaćanje. Nakon što bi se te formalnosti obavile, uživao bih u svakom zalogaju u ugodnom ambijentu restorana. Međutim, te trenutke prepuštanja često bi pratili dani bez ičega.
