– Ono što je uvijek apsolutno zanimalo sve osobe jeste pitanje, šta se zapravo dešava nakon same smrti? Proći će jako puno vremena prije nego se sazna šta se zapravo dešava nakon same smrti, da li se ide u raj, da li je pakao u pitanju, ili možda imamo i treču opciju. Jednostavno, imamo osobe koje se vrate nakon kliničke smrti, te onda pričaju neka svoja iskustva, baš kao što je slučaj u našem današnjem članku.
Izvanrednu priču ispričao je čovjek koji je izdržao više od deset godina zarobljen u vlastitom tijelu, pripovijedajući o ogromnim borbama s kojima se suočavao tokom svog putovanja.
U dobi od 12 godina, Martin Pistorius se jednog dana vratio kući iz škole žaleći se na upalu grla. To se dogodilo tokom njegovog boravka u Južnoj Africi sa svojom porodicom, a medicinski radnici su bili uvjereni da je obolio od gripe. Nakon uobičajenog tretmana, otpušten je.
Nažalost, njegovo zdravlje se pogoršalo do te mjere da je izgubio sposobnost hodanja, stajanja ili govora, što je rezultiralo njegovim prijemom u bolnicu, kako je izvijestio Unilad.
Nakon postavljanja dijagnoze kriptokoknog meningitisa, liječnici su se brzo susreli s nesretnom okolnošću da je pacijent pao u komu prije nego što je bilo moguće liječenje.
Uprkos tome što nisu dobili uvjerljivo objašnjenje zašto je Martinovo tijelo iskusilo epizode “zaključavanja”, njegovi roditelji, Joanna i Rodney, ostali su nepokolebljivi u svojoj odlučnosti da podrže svog sina.
- Martin je prebačen u centar za negu, gdje je boravio narednih godina. Uprkos njegovom vegetativnom stanju, oni koji su bili u njegovom prisustvu ostali su nesvjesni činjenice da je bio potpuno svjestan i apsorbirao svoju okolinu. Osjećaj potpune nemoći ističe se kao najstrašnije iskustvo s kojim sam se ikada susreo. To je slično stanju nepostojanja, gdje je svaki aspekt vašeg postojanja određen vanjskim silama. Od vašeg izbora odjeće i obroka do vašeg svakodnevnog i budućeg boravka, sve diktira neko drugi.
U svojoj knjizi “Ghost Boy”, objavljenoj 2011. godine, autor prepričava određenu scenu koja je u njemu izazvala dubok osjećaj tuge i uznemirenosti.
Dok je sjedila u invalidskim kolicima, njegova majka je izgovorila okrutne riječi: “Želim tvoju smrt.”
Priznajući njenu borbu da prihvati stanje svog sina, žena je otkrila svoje napore da se pomiri s tim, dok on empatično priznaje svoje razumijevanje njenih misli u tim trenucima. Sa oštrom svjesnošću svog okruženja, često bi sanjario o uzbudljivim avanturama koje uključuju svemirske brodove, a sve se za njega promijenilo 2001. godine kada su ga roditelji preselili u Centar za alternativnu komunikaciju na Univerzitetu u Pretoriji.
U eksperimentu, istraživač je Martinu dao papir koji je sadržavao pisane simbole i uputio ga da vizualno identificira loptu. Nakon što je uspješno obavio ovaj zadatak, od njega se tražilo da locira psa.
Kroz ovo otkriće, postalo je očigledno da je održavao stalnu svijest i posjedovao sposobnost da se uključi u komunikaciju, uprkos svojoj fizičkoj nepokretnosti. U to vrijeme, on je bio mlada odrasla osoba od 25 godina. Kako bi Martinu pružili napredne komunikacijske mogućnosti, njegovi roditelji su finansijski uložili u kompjuter opremljen specijalizovanim softverom, koji koristi tehnologiju uporedivu sa onom koju koristi Stephen Hawking.
Koristeći jedinstvenu traku za glavu, on stječe mogućnost odabira slova, riječi ili simbola. Kako vrijeme prolazi, on postepeno oporavlja potpunu svijest.
Nakon što se pridružio centru za negu 2003. godine, Martinov put se ukrstio sa Džoanom, ljubavlju njegovog života, i na kraju su se venčali šest godina kasnije u Eseksu.
Osim što je informatičar i programer, on je i otac djeteta Sebastiana Alberta Pistoriusa.
