Priča Mine Lazarević nije samo priča o borbi s bolešću. To je priča o majci koja je pronašla snagu u ljubavi prema djeci, ženi koja je naučila da čak i u najtamnijim trenucima treba vjerovati u svjetlost.

Proslavila se svojim izuzetnim ulogama, kako na pozorišnim daskama, tako i na televizijskim ekranima, ali iza kulisa blještavih reflektora krila se priča o borbi, strahu i velikoj unutrašnjoj snazi. Iako je na profesionalnom planu postigla mnogo, Mina Lazarević suočila se s teškim izazovima u privatnom životu koji su je naučili koliko je važno ostati istrajan čak i kada sve oko tebe izgleda kao da se ruši.

Njene nevolje počele su još 2005. godine, kada se suočila s ozbiljnim finansijskim problemima zbog kredita koji je uzela. Umjesto da joj naredne godine donesu mir, 2015. joj je donijela još jedan bolan udarac – razvod od tadašnjeg supruga. Ti teški događaji ostavili su trag na njenom svakodnevnom životu, ali i na zdravlju, koje je počelo da šalje signale upozorenja.

  • Gostujući u emisiji, Mina je otvoreno govorila o tome koliko je važno slušati svoje tijelo i prepoznati znakove koji najavljuju probleme. “Svako ima svoju slabu tačku. Ne postoji osoba koja je nema. Ja sam ekstrovertna i imam potrebu da izbacim sve iz sebe, ali u toj svakodnevnoj trci često zanemarimo ono najvažnije – sebe,” priznala je iskreno.

Kako je istakla, sklonost da uvijek stavlja druge ispred sebe nije bila slučajna – to je, kako kaže, naslijedila od bake i majke. “Svi bližnji su mi bili važniji od mene same. Ali kada tijelo počne ozbiljno da upozorava, nemaš izbora nego da staneš i suočiš se sa stvarnošću,” rekla je kroz suze.

Prvi simptomi su se pojavili dok je bila u punom radnom tempu. Nastavila je igrati predstave i snimati, vjerujući da će umor i slabost proći s vremenom. Međutim, detaljni pregledi otkrili su da se problem krije u štitnoj žlijezdi. U početku je vjerovala da će jedna operacija biti dovoljna, ali dodatni nalazi otkrili su malignitet, što je zahtijevalo ozbiljniji zahvat.

“Kada sam čula dijagnozu, otišla sam u kola i isplakala se. To je bio trenutak kada ti kroz glavu prolazi hiljadu misli – o djeci, o obavezama koje te čekaju, o svemu što bi moglo nestati,” prisjetila se Mina.

  • Uprkos strahu, skupila je snagu i hrabrost da nastavi dalje. Porodica, a posebno djeca, postali su joj najveći oslonac. Njihova prisutnost davala joj je motivaciju da se izbori s bolešću i svim izazovima koji su slijedili. “Život nam donosi izazove koje ne možemo predvidjeti, ali možemo naučiti kako da ih prihvatimo i pronađemo način da izađemo jači,” rekla je u intervjuu.

Nakon operacije, gdje joj je odstranjena cijela štitna žlijezda, uslijedio je novi period borbe. Glasnice su joj bile u potpunom haosu – nije mogla normalno govoriti, a kamoli pjevati. “Doktori su mi rekli da će gledati da rez bude što manji, da se ne vidi. Ja sam im rekla – pustite rez, gledajte mi glasne žice, jer ja od toga živim,” prisjetila se s osmijehom, iako su to bili mjeseci u kojima se borila s osjećajem nemoći.

Blokada glasnica trajala je više od godinu dana, ali Mina nije željela da odustane. I dalje je govorila, vježbala, pokušavala da pjeva i, iako teško, nastavila je igrati predstave. “Nisam dozvolila sebi tu vrstu pada. Znala sam da ako se predam, to će me slomiti zauvijek,” istakla je.

U tim trenucima odlučila je da razgovara s djecom o onome što joj se dešava. “Trudila sam se da se ne vidi da sam operisana, ali djeca su mi govorila – mama, zašto si stalno neraspoložena? Tada sam ih stavila ispred sebe i rekla – mama se operisala, ali će biti dobro. Morate da me razumijete,” objasnila je. Vjeruje da djeci ne treba govoriti previše detalja, ali je važno da razumiju kroz šta roditelj prolazi, na način prilagođen njihovom uzrastu.

Priča Mine Lazarević nije samo priča o borbi protiv bolesti – to je i priča o snazi, majčinskoj ljubavi i odlučnosti da se ostane na nogama i kada život udara najjače. Njena iskrenost i otvorenost inspirisale su mnoge da se zapitaju koliko slušaju vlastito tijelo i da shvate da briga o sebi nije luksuz, već nužnost.

Preporučeno