– Vjerujemo da ste do sada jako puno puta čuli za vijest o prodaji beba. nekada je to bilo jako popularno na Zapadu, a kada je sve stiglo na naše prostore, onda je to postalo zabrinjavajuće…
I dan danas se prepričava zagonetna priča o djevojčici koja je imala samo osamnaest mjeseci. U čudnom slijedu događaja, kada su roditelji čuli zvuk plača svoje bebe koji je dopirao iz susjedne sobe, donijeli su svjesnu odluku da je ne tješe, već su joj umjesto toga dopustili da sama zaspi. Međutim, kobnog jutra 31. listopada 1977. krici su imali zlokobnije značenje. Kad su ušli u sobu, preplavio ih je osjećaj straha kad su otkrili kolijevku bez osoba. Brzo su obavijestili nadležne i krenuli u iscrpnu potragu. Nakon mjesec dana, vlasti su se obratile roditeljima sa srceparajućom viješću. Njihova kći, Nima, otkrivena je u zastarjelom hladnjaku unutar napuštene kuće.
Liječnik je utvrdio da je uzrok njezine smrti gušenje, napominjući da je još uvijek disala dok je bila zatvorena u aparatu. Tijekom istrage, roditelji su naposljetku priznali niz čudnih događaja u njihovoj kući. Nekoliko mjeseci prije toga, nepoznata osoba zlonamjerno je otrovala njihovog psa, nakon čega je uslijedila provala u koju je uljez ušao u prostor ne otuđivši nikakve stvari. Fokus istrage kasnije se prebacio na Žaklin Rubido, tinejdžericu koja je primijećena kako na silu odvodi dvije djevojčice. Unatoč njihovim molbama da je puste, nije se obazirala na njihove vapaje i nastavila dalje. Glumeći njihovu dadilju, odvela ih je u staru, napuštenu kuću i zatvorila u hladnjak. Nažalost, samo je jedna od djevojčica uspjela preživjeti. Žaklin je priznala ovaj gnusni čin i prihvatila odgovornost za smrt jedne od djevojaka zatočenih u frižideru.
Međutim, zanijekala je bilo kakvu umiješanost u krađu bebe koju je također čuvala, ustvrdivši da te optužbe nisu povezane s njom. Kao rezultat svojih postupaka, zatvorena je zbog djevojčine smrti i osuđena na doživotni zatvor. Nakon 22 godine provedene iza rešetaka, preminula je a da nikada nije priznala ubojstvo bebe. Roditelji, nesvjesni istine, nikada nisu posumnjali u svoju dadilju zbog njezinog stalnog iskazivanja nesebičnosti i ljubavi prema njihovom djetetu. Dodatni sadržaj: Đaro, odnosno Žarko Radulović kako ga formalno zovu, stekao je ozloglašenu reputaciju u Crnoj Gori tijekom 1990-ih zbog svog žestokog ponašanja, izazivajući haos ne samo na Balkanu već i diljem Europe.
- Radulović je, prema brojnim pričama, slovio za strašnu i zastrašujuću figuru svoje ere, povezivao se s utjecajnim pojedincima iz kriminalnog podzemlja i preuzimao vodeću ulogu u belgijskom podzemlju. U turbulentnom desetljeću 1990-ih Đaro je poznavao zastrašujuću skupinu pojedinaca iz kriminalnog podzemlja, među kojima su bili Vaso Pavićević, Joco Vujičić, Milan Rogović Rogo, Bojan Petrović, Šaban Marjanović, Boško Radonjić, Slobodan Šolaja, Boris Petkov, Goran Vuković , i Đorđe Božović Giška. Giška je među njima imao cijenjeno mjesto kuma. Nakon Giškine smrti Đaro je često posjećivao majku. Đar, figura od velikog utjecaja u to doba, navodno je stekao pokornost Darka Ašanina, vrlo cijenjene osobe.
Priča se da je Radulović jednom prilikom nasilno ušao u kasino kojim je upravljao Ašanin i uspješno razoružao pripadnike osiguranja. Šuška se da je čak tjerao Darka da izvodi sklekove, ali ti navodi ostaju neprovjereni. Zbog Đarine reputacije plaćenog ubojice, Darko Ašanin odlučio je otputovati u Grčku jer se bojao da ga netko, potencijalno preko Đare, namjerava eliminirati. Nakon incidenta u kockarnici, Đaro je ponosno razglasio uspjeh u ponižavanju poznatog jugoslavenskog asfaltera, koji se predstavljao kao Ašanin.
Proveden je postupak likvidacije Lazara Delevića. Lazo, poznat i kao Lazar Delević, bio je veliki kriminalac koji je imao značajan utjecaj tijekom 1990-ih. Po dolasku u lokal Lazo je zatekao braću Radulović, Žarka zvanog Đaro i njegovog brata i sestru Željka. Bez odlaganja, uslijedio je obračun između Delevića i braće. Delević je zadao snažan udarac Đari, koji je ostao bez svijesti kada se srušio na pod.
Nakon toga Delević je svoju agresiju preusmjerio prema Željku. Nakon što je došao svijesti, Đaro je bio užasnut kad je vidio kako Delević žestoko napada njegovog brata. U brzom i očajničkom činu samoobrane, posegnuo je za pištoljem i ispalio prvi metak kroz vlastitu šaku, prije nego što je dva hica uperio u Lazina prsa. Kako se navodi, Lazo je povrijeđen krenuo prema fontani koja se nalazila ispred lokala, odakle je izašao Đaro i smrtno ga pogodio hicem u glavu. Tijekom sudskog postupka Radulović je obrazložio svoje postupke, objasnivši da se osjećao prinuđenim na takav postupak. iz straha za svoj život kao i za bratov.
Prema njegovom svjedočenju, da nije izvršio ubojstvo, i on i njegov brat bi se suočili sa sigurnom smrću. Zbog ovog djela je osuđen i potom zatvoren u Foči. Tragično je da je tijekom posjeta Belgiji prerano preminuo od ruke bliskog suputnika. Prešavši s užurbanih beogradskih ulica u tajni svijet ispod belgijske površine, Đaro Radulović munjevito se uspeo do položaja mafijaškog vođe. Tragično, njegov je život prekinut 1998. godine kada je doživio jezivu smrt od ruke bivšeg druga u svojoj kavani, prikladno nazvanoj “NR. 30”, koja se nalazi u gradu Antwerpenu.
Za njegovu preranu smrt zaslužan je Goran Vrboški, konkretno Rajko Nenadović. Nenadović je pribjegao korištenju tuđe putovnice zbog česte upletenosti u afere i pravne sukobe. Značajnu ulogu u ovom nemilom događaju imao je Đaro, koji je Nenadovića više puta izvukao iz zatvora i pomagao u svim njegovim nevoljama. U strahu da mu Đaro ne namjerava nauditi, odlučeno je da se poduzmu preventivne mjere zbog navodne povezanosti ubojstva sa skupim satom ili zlatnim lančićem. Nakon tragičnog atentata na Đara, kako su dokumentirali mediji, Albanci su preuzeli kontrolu nad belgijskim podzemljem.
