Nakon što smo se vjenčali, moj svekar i svekrva su nam pružili priliku da živimo u njihovoj drugoj kući. Ubrzo nakon toga, moj muž se razbolio i, nažalost, preminuo prije nego što smo uspjeli ostvariti naše planove za obitelj.
Moji svekar i svekrva su mi, međutim, pružili ogromnu podršku u tom teškom periodu, govoreći mi da mogu ostati da živim u njihovoj kući dok ne nađem svoj put.Četiri godine nakon toga, ponovo sam pronašla ljubav. Sada sam trudna, a moj dečko, koji nema vlastitu kuću, odlučio je preseliti se kod mene. Međutim, reakcija moje svekrve bila je potpuno neočekivana i vrlo negativna. Smatrala je da je to uvreda za njenog sina, koji je preminuo. Doslovno je izjavila: „Dovođenje drugog muškarca tu je uvreda za mog sina!“ Te riječi su me zatekle, a njen odgovor bio je još iznenađujući – rekla je da moram napustiti kuću.
- Moj svekar nije ništa rekao u tom trenutku. Iako sam očekivala da će imati neko mišljenje, ostao je šutljiv i nije se miješao u ovu situaciju. Činilo mi se kao da nije imao ni volje niti želje da intervenira.
Nekoliko dana nakon toga, dok sam bila ispred vrata kuće, pronašla sam veliku kutiju s mojom odjećom. To je bio trenutak kada sam shvatila da se nešto ozbiljno događa. Potom sam primila poziv s nepoznatog broja. Na drugoj strani linije bila je osoba koja mi je rekla da je moj svekar odlučio staviti kuću na prodaju. Također su me obavijestili da imam samo mjesec dana da se iselim.
Ova vijest me potpuno zatekla. Osjećala sam se šokirano i bijesno. Kako je moguće da se situacija okrene ovako? Tih nekoliko godina u kojima sam im bila zahvalna i pokušavala se nositi s gubitkom svog muža sada su bile stavljene u potpuno drugačiji kontekst. Oduvijek sam bila zahvalna na njihovoj pomoći, ali sada se osjećam kao da sam bila samo privremeni gost u njihovom životu, koji mora napustiti jer sam krenula dalje.
Sada se suočavam s dilemom – da li sam zapravo trebala ostati udovica do kraja života, samo da bih imala krov nad glavom? Osjećam se kao da su moji osjećaji i potrebe potpuno ignorirani, dok su se moji svekar i svekrva ponašali kao da je moj život beznačajan u odnosu na njihove vlastite stavove i vrijednosti.
- Svi ovi događaji su me naveli na razmišljanje o tome što je zapravo pravi smisao obitelji. Da li je obitelj mjesto podrške i ljubavi, ili je to samo prostor u kojem se očekuje da se pridržavaš određene tradicije i pravila, bez obzira na vlastitu sreću ili životne okolnosti? Ponekad se osjećam kao da sam sama u ovom procesu, bez prave podrške od onih koji su mi najbliži.
Sada, sa svega nekoliko dana da se iselim, suočavam se s velikim stresom i nesigurnostima. Kako ću dalje? Da li ću uspjeti pronaći novi dom za sebe i svoje dijete? Cijela situacija mi čini da se osjećam duboko povrijeđeno, kao da nisam bila poštovana, bez obzira na sve što sam prošla i koliko sam pokušavala biti zahvalna.
Dok razmišljam o svemu što mi se dogodilo, osjećam pomiješane emocije. Da, obitelj je trebala biti mjesto gdje ću biti prihvaćena i voljena, ali sada osjećam da nisam samo napustila dom, već da su me napustili ljudi koje sam smatrala obitelji.
