Ova priča o sestrama, Emini i Azri, nosi snažnu poruku o nesebičnim žrtvama koje ljudi ponekad donose kako bi zaštitili one koje vole, a cijena tih žrtvi nije uvijek očigledna, niti se priznaje odmah.
Emina je mrzela svoju sestru Azru. Ta mržnja nije bila samo prošli trenutak bijesa, već duboko ukorijenjena tuga koja je rasla iz dana u dan, postajući sve gora s vremenom. Počela je još kada je, sa samo osamnaest godina, dobila pismo sa Univerziteta koje je značilo izlaz iz života koji je vodila, izlaz iz života koji nije nudila budućnost. Azra, njezina sestra, koja je odgajala Emina nakon smrti roditelja, radila je duple smjene kao čistačica u bolnici, žrtvujući svoj život da bi održala obitelj. Kad je Emina obavijestila Azru da je primljena na fakultet s punom stipendijom, očekivala je veselje i podršku, ali Azra nije reagirala onako kako je očekivala. Umjesto toga, njezina sestra joj je hladno rekla: „Ne možeš da ideš.”
Azra nije željela da Emina pođe na fakultet, unatoč tome što je stipendija pokrivala sve troškove. Nije bilo zbog toga što je bila ljubomorna, nego zato što je znala istinu koju Emina nije smjela znati. Azra je bila svjesna da Emina pati od ozbiljne bolesti, rijetke aneurizme u mozgu, koja je mogla biti fatalna. Ako bi Emina otišla na fakultet i provela svoje posljednje godine u strahu, ako bi saznala istinu, odustala bi od svega. Azra je, stoga, izabrala da se prikrije kao zla sestra, da postane negativac u očima Emina, kako bi je nagnala da ostane i da se bori za život.
- Emina nije razumjela svekrivu žrtvu. Bijesno je pobjegla, i narednih deset godina živjela je svoj život kao konobarica, radeći i borila se za svoju budućnost. No, Azra je nastavljala s istim poslom, radeći duple smjene, ne zbog toga što je željela živjeti život u siromaštvu, već zbog toga što je željela da njezina sestra, Emina, živi. Azra nije samo žrtvovala svoju sreću, ona je žrtvovala svoje tijelo i zdravlje kako bi mogla platiti za Emina’s liječenje, iako nije nikada smjela reći istinu.
Na kraju, Emina je saznala što je Azra učinila. Kada je Azra iznenada preminula, Emina je pronašla kutiju ispod kreveta, prepunu bankovnih izvoda i uplatnica za privatnu kliniku u Švajcarskoj, koja je liječila njenu bolest. Emina je tada shvatila da su svi ti pregledi, za koje je mislila da su rutinski, zapravo bili skupi, eksperimentalni tretmani koje je Azra financirala iz vlastite plate, svaki mjesec, deset godina, samo da bi Emina mogla živjeti.
Shvatila je da Azra nije samo bila sestra koja ju je sputavala u njenim snovima, već je bila nesebična žrtva koja je učinila sve, uključujući i vlastiti život, kako bi sačuvala Emina’s život. Azra nije samo oduzela njezine snove, ona je darovala njen život, i to po cijenu vlastitog zdravlja i sreće. To je bila žrtva koja je bila neprepoznata do trenutka kada je Emina shvatila cijelu istinu.
Ova priča nam pokazuje koliko često ne vidimo pravu žrtvu iza naših osjećaja, i koliko složeni mogu biti obiteljski odnosi. Azra je učinila nešto što je bilo nevidljivo, ali najvažnije – žrtvovala je vlastiti život da bi spasila sestrin, čak i ako je to značilo da će biti odbačena i mržena. U svojoj tišini, Azra je obavila jednu od najvećih žrtvi koju samo najjači među nama mogu podnijeti
