Život ponekad zna da ispriča jako neobične životne priče. Jednostavno, nikada ne znate šta vam sutra donosi, jer, sudbina nekada zna da vam spremi jako neobična iznenađenja, nekada pozitivna a nekada na žalost i negativna.
Jednog oblačnog proljetnog jutra u jugoistočnoj Georgiji, 69-godišnji Sonny Graham popio je kavu, otišao na posao i odveo svog 9-godišnjeg posinka zubaru. Ali Graham se okrenuo šupi koju je izgradio u svom dvorištu. Tamo je uzeo sačmaricu Remington kalibra 12 koju je godinama koristio u lovu na prepelice i golubove, stavio cijev na desnu stranu grla i povukao okidač.
Bio je prvi travnja, punih 13 godina nakon što je samoubojstvo drugog čovjeka Grahamu dalo drugu priliku za život. Taj je čovjek bio Terry Cottle. Kada je Graham sebi oduzeo život, primio je poruku iz svog srca. Ali nisu samo organi povezivali Graemea s njegovim donorom, koji je umro sa samo 33 godine. Naime, gotovo desetljeće nakon transplantacije Gregem je oženio mladu Cotlawovu udovicu, a potom ju je na isti način i ostavio.
Tragedija je počela tog dana, kada je supruga Terryja Cottlea, Cheryl, rekla da je čula svog 10-godišnjeg sina, Christophera, kako viče da je Cottle podigao ruke. Otrčala je, kaže, u kupaonicu i zatekla ga kako leži na podu s revolverom u ruci. Kasnije se pojavila još jedna verzija koja je zabilježena kao službena – Cheryl je rekla da je jela zobenu kašu kada je jedan od njezinih sinova povikao: “Mama, tata ima pištolj!” Rekla je da je otrčala u kupaonicu i “vidjela Terryja kako stoji i gleda u nju” s pištoljem u ruci. “Rekla je da je vikala ‘Teri, čekaj!’ i baš kad je gurnula vrata da pokuša ući u kupaonicu, čula je pucnjeve”, izvijestio je NBC News.
“Dušo, pomozi mi, pomozi mi. Umirem”, dahtao je kad se sjetila njegovih riječi.
Četiri dana nakon tragičnog incidenta, svekar je Cheryl nagovorio da pristane isključiti Terryja s uređaja za održavanje života i donirati njegove organe. Oko 60 milja jugozapadno, 57-godišnji Sonny Graham dobio je poziv koji je čekao više od godinu dana – da ima Terryjevo srce. Brzo se oporavio od operacije i rekao je da se osjeća dobro, ali i da ne osjeća krivnju. “Žao mi je što je još jedna osoba umrla. Ali ovo je trenutno moje srce”, rekao je. U jednom je trenutku zamolio Agenciju za nabavu organa Južne Karoline da proslijedi pismo obitelji donora. Njegova su djeca rekla da je to loša ideja, ali želio je osobno zahvaliti Kotlowljevoj ženi. Nakon što su razmijenili još jedno pismo i nekoliko fotografija, Cheryl Cottle je nazvala Gramma i sastala se s njim i njegovom tadašnjom suprugom. Graeme nije mogao skinuti pogled s 30-godišnje udovice. Do tada je već imala novog muža.
Međutim, brzo su frcale iskre između njih dvoje, pa su se razveli i ponovno vjenčali. Nekoliko dana prije druge godišnjice braka, par je prisustvovao događaju u Hilton Headu u čast obitelji donatora organa. Lokalne novine objavile su priču o njima s naslovom “Ljubavna priča kakve nema…”
“Istina je onakva kakvu Biblija kaže”, rekla je Cheryl novinama. “Ako živiš svoj život u skladu s Božjom voljom i daješ ga radosnog srca, bit ćeš nagrađen”, rekao je Graham koji je “stavio svoj život u Božje ruke”, a Cheryl je bila odgovor na njegove molitve.
Sve do svoje smrti Graham je nastavio kovati planove za budućnost. Pozvao je prijatelje u ribolov i razgovarao o predstojećem turniru u golfu. Nitko nije znao da je Graham sastavio oporuku. Jedina osoba kojoj je rekao bio je njegov nećak, kojem je otkrio da je pripremio oporuku i imenovao ga svojim izvršiteljem. Kada ga je tip pitao je li sve u redu, Graeme je samo rekao “nikad se ne zna”. Samo nekoliko dana kasnije, prijatelji koji su s njim išli u ribolov posvjedočili su da Graeme nije sličio sebi, iako se ni na što nije bunio.
“Nije bio sretan čovjek kojeg sam poznavala cijeli život”, rekla je prijateljica.
Za nekoliko dana Grahamovo “posuđeno” srce zauvijek bi prestalo kucati. Izvršio je samoubojstvo. Nitko ne zna zašto. No mnoge su oči bile uprte u njegovu udovicu, pogotovo kad se požalila poznanicima da joj Graham “nije ostavio ni peni”.
Ispostavilo se da je, kako je jednom rekao, potrošio svoju mirovinsku ušteđevinu i nagomilao goleme dugove u pokušaju da “(Cheryl) nastavi živjeti stilom života koji je željela.”
Ipak, ljudi koji su je poznavali rekli su da se nije ponašala kao ožalošćena udovica.
