Sestre Zarić iz sela Mrtvica kod Brčkog – Petra, Stoja, Goja, Anica i Živana, iako su već u osmoj i devetoj deceniji života, nikada se nisu udavale. Svoj ceo život posvetile su roditeljima i mukotrpnom radu u zajedničkom domaćinstvu.
- Prije nekoliko godina svoju životnu priču ispričala je Stoja, jedna od sestara Zarić koje žive u selu Mrtvica, između Brčkog i Lopara. Izrazila je da se njihovo postojanje vrti oko njihovih poteškoća, nastojanja i rada. Značajnu količinu vremena posvećuju poslu, dok razborito upravljaju svojim troškovima.
Na način koji podsjeća na tradicionalna kućanstva, marljive sestre preuzimaju različite odgovornosti na zemlji, brinu se o usjevima, brinu se za stoku i obavljaju poslove koji su tipično povezani s muškarcima, od izlaska do zalaska sunca.
Događa se značajan porast aktivnosti.Jovo i Spasenija, danas pokojni roditelji, rodili su trinaestoro djece. Nažalost, muška braća i sestre preminuli su u mladosti. Dvije sestre su se udale, dok je preostalih pet ostalo kod kuće kako bi pomagali roditeljima u svakodnevnim poslovima na farmi i popunili prazninu koju su ostavila njihova braća. Kako prenosi “Avaz.ba”, sestre su stalno u žurbi kada je u pitanju sadnja kukuruza.
Dok jedna sestra popravlja dotrajali zid kuće svojih predaka, druge dvije marljivo pripremaju sjeme za sjetvu. Iako su sposobni nositi se s višestrukim odgovornostima, spremno priznaju da se oslanjaju na pomoć svojih susjeda kad god se ukaže potreba, pa ih je gotovo nemoguće okupiti sve na jednom mjestu.Kako broj ljudi koji žive u ruralnim područjima nastavlja opadati, među vlasnicima imanja raste zabrinutost zbog nedostatka radne snage za veće projekte.
Srce ispunjeno do vrha.S najiskrenijom i iskrenom zahvalnošću, sestre Zarić izražavaju neizmjernu sreću što su ostale uz svoje roditelje. Da im se pruži prilika da se još jednom odluče, nedvojbeno bi se opredijelili upravo za ovaj način života. Njihovo se imanje može pohvaliti obiljem stoke, uključujući goveda, ovce, svinje i perad, ali ne gaje strah od marljivog rada. Marljivo se brinu o ogromnom zemljištu, a po potrebi dobivaju i dodatne parcele putem ugovora o najmu. Njihovo je nepokolebljivo uvjerenje da je ovaj put božanski određen.
Sestre Zarić, koje žive zajedno u zajedničkom kućanstvu, vjeruju da je Božja volja da ostanu nevjenčane. U namjeri da očuvaju svoje zdravlje, predani su marljivom i ustrajnom radu. Susjedi i mještani Mrtvice imaju samo divljenje i komplimente za ove izuzetne sestre.
Otkako im je majka umrla, suzdržavaju se od gledanja televizije.Majka Spasenija doživjela je gotovo 100 godina, a umrla je 2007. godine, samo četiri mjeseca prije svoje stote godišnjice. Nakon njezina odlaska, njezina su djeca usvojila mračnu odjeću, obukla crnu odjeću i odlučila su se suzdržati od upuštanja u televizijske emisije ili radijske emisije.
Kako sami naglašavaju, nemaju luksuz vremena za takva uživanja.Prema tvrdnjama seljana, postoji opći konsenzus da su ti pojedinci neobične prirode.S obzirom na to da je emisija o sestrama Zarić snimljena prije sedam godina na RTS-u, trenutno nema ažurnih informacija o njihovim trenutnim aktivnostima.
BONUS TEKST:
Heroine Mrtvice: Životna Priča Sestara Zarić
Uvod
Sestre Zarić iz sela Mrtvica kod Brčkog – Petra, Stoja, Goja, Anica i Živana – predstavljaju živi primer nesebične posvećenosti porodici i radu. Iako su sve u poznim godinama, nikada se nisu udavale i posvetile su čitav život brizi o roditeljima i održavanju zajedničkog domaćinstva. Njihova priča je priča o ljubavi, odricanju, i dubokoj povezanosti sa porodicom i zavičajem.
Porodično Nasleđe i Vrednosti
Rođene u seoskoj porodici u Mrtvici, sestre Zarić su od malih nogu učene vrednostima rada, poštovanja prema starijima i solidarnosti. Njihovi roditelji su ih vaspitavali sa jasnim principima, gde je porodica uvek na prvom mestu. Rad na imanju bio je svakodnevna rutina, a svaka od sestara imala je svoje zadatke.
- Petra je bila najstarija i često je preuzimala vođstvo u domaćinstvu.
- Stoja je bila zadužena za poljoprivredne poslove, brigu o stoci i vrtu.
- Goja je bila vešta sa rukotvorinama i pomagala u održavanju kuće.
- Anica je bila tiha i povučena, ali je radila sve što je trebalo bez ikakvih prigovora.
- Živana je bila najmlađa, ali jednako posvećena kao i njene starije sestre.
Život Posvećen Porodici
Njihov život bio je pun odricanja. U vreme kada su mlade devojke iz njihovog okruženja odlazile iz sela, tražile bolji život ili se udavale, sestre Zarić su ostale kod kuće, svesne da njihova roditeljska kuća zahteva stalnu pažnju i brigu. Njihovi roditelji su bili bolesni i slabiji kako su godine prolazile, te su sestre sve svoje vreme i snagu posvetile nezi roditelja i održavanju domaćinstva.
Njihov dan počinjao je rano ujutru i završavao se kasno uveče. Poslovi na imanju bili su teški i naporni, ali sestre nisu pokazivale znakove umora ili nezadovoljstva. Bile su ponosne na svoj rad i smatrale su da je njihova dužnost da čuvaju porodično nasleđe.
Izazovi i Odricanja
Dok su decenije prolazile, sestre Zarić su se suočavale sa brojnim izazovima. Osim fizičkog napora rada na selu, suočavale su se i sa emocionalnim teretom života bez vlastitih porodica. Njihova povezanost sa zajednicom bila je snažna, ali su često osećale usamljenost jer nisu imale sopstvenu decu ili muževe.
Međutim, sestre nikada nisu žalile zbog svojih izbora. Njihova snaga i odlučnost bile su duboko ukorenjene u njihovom osećaju odgovornosti prema porodici. Iako su ponekad sanjale o drugačijem životu, njihova ljubav prema roditeljima i posvećenost domaćinstvu uvek su prevagnuli.
Mudrost i Mir u Poznim Godinama
Danas, sestre Zarić su u poznim godinama, ali njihova vitalnost i duh su i dalje snažni. Njihove bore i ispucale ruke svedoče o godinama mukotrpnog rada, ali i o životu punom smisla i ponosa. One su postale simbol snage i izdržljivosti u svom selu, i mnogi ih poštuju i dive se njihovom životnom putu.
Njihove priče o prošlim vremenima, o teškim danima i lepim trenucima koje su zajedno proživele, služe kao inspiracija mladima u njihovoj zajednici. Uprkos teškim uslovima i ograničenjima, sestre Zarić su uspele da očuvaju toplinu porodičnog doma i snagu zajedništva.
Zaključak
Priča o sestrama Zarić iz Mrtvice kod Brčkog nije samo priča o odricanju, već i o ljubavi, lojalnosti i neuništivoj povezanosti porodice. Njihov život, posvećen roditeljima i radu na imanju, predstavlja istinsku vrednost porodice i posvećenosti koje prevazilaze materijalne vrednosti. One su pravi primer kako snaga volje i ljubav prema porodici mogu prevazići sve prepreke i ostaviti trajno nasleđe u zajednici.
