– Milomir Marić je poznat u cijeloj regiji, a ne samo u Srbiji. Jednostavno, njegove emisije u kojima ugosti najpoznatije ljude iz Srbije, su i više nego gledane. Dovoljno je da kažemo da neki njegovi intervjui traju i po 3 sata, i opet ima milionske preglede, dovoljno govori za sebe…..
Nenad Čanak i Milomir Marić ponovno su se žestoko posvađali, ovoga puta uz televizijske kamere. Svaki put kad se Nenad Čanko i Milomir Marić nađu u istom televizijskom studiju, započne se žustra rasprava koja ponekad koketira s mogućnošću fizičkog obračuna. Izravni prijenosi stalno se pune opaskama poput “trebao bi biti u zatvoru” (Čanak Mariću), “ne govoriš istinu” (Čanak) i “razočaravajuće što te ne shvaćaju ozbiljno” (Marić Čanku). Ovoga puta spor je bio ozbiljnijeg značaja. Čanak je sam pokrenuo tu temu, a njegove primjedbe o samostanima na Kosovu i Metohiji zatekle su i Marića. Ranije se razgovaralo o Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Dritanu Abazoviću i drugim temama s tim u vezi. Potom se Marić pokroviteljski oglasio izrazivši optimizam da će Nenad Čanak uspjeti preodgojiti sina.
- Nažalost, pokazalo se da “dečko” u tom pokušaju nije uspio. Nadao sam se da će tvoj sin biti taj koji će te preodgojiti. Studirao je u Londonu i ima duboku naklonost prema srpskom narodu. Međutim, čini se da mu ti pomalo odvlačiš pažnju u životu i na kraju nije uspio izvršiti to preodgajanje. Čanak je izjavio: “Kao što znate, kao i ja, na Kosovu nema srpskog manastira. Na što mislite? Odbacujete postojanje Gračanice, Visokih Dečana, Pećke patrijaršije i Bogorodice Ljeviške. Pa po tvojoj tvrdnji ne govore ni Kurti ni Haradinaj. “Mogu li da dovršim svoju misao? Ovo što ste spomenuli su pravoslavni manastiri”, pojasnio je Čanak.
Ovi manastiri pripadaju srpsko-pravoslavnoj tradiciji, kako je Čanak bio odlučan da naglasi. – Srpski sveci su tvorci ovih likova. – Iako je jedan aspekt da su ih Srbi smatrali svecima, vrijedno je pažnje da su se u svakom popisu stanovništva do 19. stoljeća pojedinci držali svoje vjere, a ne svrstavali se uz nacionalne identitete. Nacije su se, uostalom, kao pojam pojavile u 19. stoljeću. – upitao je Marić: “Sporavate li vi postojanje srpskog carstva?” – “Dušanovo srpsko carstvo?” bio je odgovor. „U Dušanovom carstvu Beograd se nazivao Nandorfegervar i nalazio se u Ugarskoj. Je li to točno? – Međutim, on je bio srpski u doba Dragutina i despota Stefana Lazarevića. – pitao je Marić, “kakve to veze ima s mojom raspravom?”
– “Odbacujete li zlatno doba Srbije?” – „Hoćete li reći da je Dušanovo doba bilo superiornije od današnjeg dana? – To su riječi povjesničara, ne moje. Ovo nije prvi put da Čanak otvoreno kritizira SPC. U emisiji Nedeljom u 2 prethodno je izjavio da SPC ne može biti kršćanska crkva. SPC sadrži isto toliko kršćanstva koliko i brak. S vremenom se prisutnost kršćanstva sve više smanjivala, s kraćim intervalima između svakog pada i porasta licemjerja. Od 1054. ovaj se trend nastavio do te mjere da je kršćanstvo gotovo nestalo. SPC ne djeluje kao kršćanska crkva i nema veze s kršćanstvom.
Kada se pozivaju na Stari zavjet, a ne na Kristova učenja. To dovodi do njihovog pozicioniranja kao neupitnog autoriteta za Kristov nauk, koji utjelovljuje etnofiletizam. Temeljna ideja je da se ne može biti Srbin, a da se ne bude glup; ovo je strategija i ideologija u igri. Zoran Đinđić ističe se kao primarni pokretač događaja koji su se odvijali u posljednja dva desetljeća, što je doista tragično stanje. Taj isti Zoran Đinđić dopustio je uključivanje vjeronauka u državne škole u sekularne okvire, prvenstveno da bi osigurao političku prednost nad Koštunicom, koji je u to vrijeme bio predsjednik države. Dopuštanjem vjeronauka u državnim institucijama zanemarujete one koji su zadnjih dvadesetak godina napadali policiju”, primijetio je tada Čanak.
Čanak je u nedavnom intervjuu za MONDO govorio o SPC. “U 2021. putovao sam na Kosovo kako bih promatrao tamošnju situaciju. Imao sam razgovor s Aljbinom Kurtijem u vezi s nestalim osobama i imovinskim pitanjima u vezi s manastirom Dečani. Nakon toga sam otišao u Dečane, gdje me čak nisu ni dočekali kako treba; Umjesto toga, jedan mladić koji nije bio monah dočekao je naš dolazak u manastir.
To je zbog činjenice da je Srpska pravoslavna crkva zapravo prestala biti i srpska i pravoslavna. sama crkva djeluje kao osebujna organizacija u kojoj plašt služi kao zaštitni prsluk protiv zakonskih obveza i poreza, a svatko traži vašu naklonost jer imate moć utjecaja na glasove. Sada, u sekularnoj državi, crkva kao da se miješa u pitanja koja se tiču vojske, nastavnog plana i programa u školama, policije, što je krajnji apsurd”, rekao je Čanak u intervjuu.
