Bubrezi su vitalni organi u ljudskom telu koji imaju ključnu ulogu u održavanju ravnoteže tečnosti i elektrolita, kao i u izbacivanju otpadnih tvari iz organizma. Postoje dva bubrega, smeštena u donjem delu leđa, sa obe strane kičme. Svaki bubreg ima približno veličinu šake i oblik pasulja.
Iako sporadična prisutnost jačeg mirisa u nečijem urinu može izazvati zabrinutost, ključno je shvatiti da to ne znači automatski infekciju mokraćnog mjehura. Brojni alternativni čimbenici mogu pridonijeti promjenama u mirisu urina. 1. Dehidracija: Česti uzrok izraženijeg mirisa urina je dehidracija. Nedovoljan unos tekućine dovodi do tamnijeg i koncentriranijeg urina, što rezultira pojačanim mirisom.
Suprotno tome, odgovarajuća hidratacija obično rezultira urinom koji je blijedožut i blažeg mirisa. 2. Hrana i začini: Na miris urina može znatno utjecati određena hrana. Na primjer: Šparoge su poznate po svojoj sposobnosti da proizvode poseban miris u urinu, što se može pripisati spojevima koje sadrži. Slično tome, i češnjak i prokulica također mogu dovesti do promjena u mirisu urina. Sjemenke piskavice, jela bogata proteinima i curry također mogu doprinijeti promjenama mirisa tijela. Spojeve prisutne u ovoj hrani tijelo metabolizira i zatim eliminira kroz urin, što potencijalno dovodi do izraženijeg mirisa. 3. Kofein: Pretjerana konzumacija kave može promijeniti miris urina.
Metabolizam kofeina u tijelu može utjecati na koncentraciju različitih tvari u urinu, što potencijalno može rezultirati jasnim mirisom, osobito kada se uz konzumaciju kave smanji unos vode. 4. Farmaceutski proizvodi i antibiotici: Određeni antibiotici mogu povećati razinu gljivica u tijelu, što dovodi do promjena u mirisu urina. Obično se ovo stanje normalizira nakon završetka liječenja. Nadalje, konzumacija multivitamina može dovesti do promjena u boji urina, osobito kada su prisutne visoke doze vitamina B, što može proizvesti neon žutu nijansu i izraženiji miris. 5. Infekcije mokraćnog sustava (UTI):
Potreba za mokrenjem tamnije boje popraćena mirisom poput amonijaka može ukazivati na prisutnost infekcije mokraćnog sustava (UTI). Takvi simptomi zahtijevaju hitnu medicinsku intervenciju kako bi se spriječilo napredovanje infekcije. Osim toga, osjećaj boli ili peckanja tijekom mokrenja može značiti infekciju koja zahtijeva liječenje antibioticima. Ukratko, dok intenzivniji miris urina može ukazivati na potrebu da se ispitaju određene navike vezane uz unos tekućine ili dijete, preporučljivo je potražiti liječničku konzultaciju ako se takvi simptomi ponavljaju, bolni su ili su popraćeni promjenama boje urina.
DODATNI TEKST
Nekada je u ravnici bilo nezamislivo naići na dvorište ili drvored bez stabla duda. Slatke plodove stabla voljela su djeca, čija su bosa stopala često bila umrljana upornim crvenim ili crnim tragovima koje su ostavile otpale bobice, što se pokazalo izazovnim za čišćenje. Osim toga, jata gusaka okupljala bi se oko drveća s kojih su odbacili dudove.
Topografija ravnice doživjela je značajnu transformaciju; sada je sve manje stabala dudova, a mladi rasadnici dudova su gotovo nestali. Bijeli dud (Morus alba L., Moraceae) je drvo koje može doseći visinu i do 20 metara i ima zaobljenu krošnju. Mladi izdanci i peteljke odlikuju se mliječnim sokom. Listovi su joj široko jajasti, uglavnom glatki i imaju nazubljen rub. Plod duda je složen, ima spektar boja od bijele do ružičaste, crvene i tamnocrveno-crne. Vjeruje se da bijeli dud potječe iz Kine, gdje se uzgajao uglavnom zbog svog lišća koje osim slatkih plodova daje hranu svilcima.
Crni dud (Morus nigra L., Moraceae) je drvo koje može doseći visinu od 20 metara, a odlikuje se debelim, široko jajolikim listovima koji mogu imati ili nazubljene rubove ili nepravilne režnjeve. Donju stranu ovih listova karakterizira gruba i dlakava tekstura. Grozdovi muških i ženskih cvjetova dovode do stvaranja sočnih plodova čija boja varira od crno-ljubičaste do crne. Plodovi crnog duda gotovo su dvostruko veći od plodova bijelog duda. Ova vrsta potječe iz Irana i Afganistana, odakle se proširila u razne regije. Njegov uzgoj prvenstveno je usmjeren na proizvodnju slatkih plodova.
U tradicionalnoj medicini dud se često koristi; međutim, ima ograničenu važnost u suvremenoj fitoterapiji. Biljne ljekovite komponente dobivene iz crnog duda obuhvaćaju plod (Mori nigrae fructus), koru korijena (M. nigri radicis cortex) i lišće (Mori nigri folium). Za proizvodnju sirupa sakupljaju se svježi i zreli plodovi. Tijekom ljetnih mjeseci sakupljaju se mladi, zdravi i potpuno zreli listovi koji se suše u tankom sloju u zasjenjenom prostoru koji osigurava dovoljan protok zraka.
