Ljiljana Jakšić, popularno poznata kao Omiljena salveta iz serije “Studenti”, osvojila je mnoga srca živopisnim portretiranjem omiljenog lika. Poznata po izrazitoj vitalnosti i asertivnom karakteru, Ljiljana je u svojim šezdesetima doživjela velike životne promjene: u 52. godini odlučila je da je to savršeno razdoblje da postane majka, pa otvori sasvim novi život.
Njezin put do majčinstva bio je obilježen nedaćama. Nakon svih ovih godina pokušaja, zatrudnjela je samo da bi njezin partner prohodao, ostavljajući Ljiljanu ne samo da oplakuje gubitak suputnika, već i da u isto vrijeme očekuje bebu. Rastanak je bio jako bolan, ali Ljiljani je dao nekakav mir i sreću što će nakon toliko godina čekanja na ovaj trenutak napokon postati majka.
Smatra da nikoga ne treba prisiljavati na roditeljstvo i za odluke koje je donio ne krivi svog bivšeg partnera. Ipak, priznaje da joj je teško u potpunosti razumjeti njegove osjećaje, posebno s obzirom na veliku razliku u godinama između njih.Dolazak kćeri Darije pojačao je Ljiljaninu snagu i nadahnuće novim. Nakon partnerovog odlaska prošla je doduše teško, no radost kćeri pomogla joj je da prebrodi sve tegobe. Tijekom trudnoće susrela se s brojnim problemima, poput rada bez prava na porodiljni dopust do osmog mjeseca.
Nakon mjesec dana odmora nakon poroda vratila se na posao. Usredotočenost na profesionalne obveze prošla je sve prepreke kako bi Darijina kći imala sve što joj je potrebno dokazala je da očinska figura nije potrebna za sretan i ispunjen život. Danas je Darija inteligentna i atraktivna mlada žena. Diskretan je i ne dopušta sebi komentirati nečijeg bivšeg partnera. Vjeruje da svatko ima pravo donositi vlastite odluke i snositi odgovornost za njihove posljedice. Izazovi su sastavni dio života , prevažne da bi bile prepoznate i otišle s njom i njezinom kćeri, Darija Sa životnim izazovom se uspješno nosi sama, bez ičije pomoći.
BONUS TEKST:
Smokva (Ficus carica) je voće koje se uzgaja i koristi već vekovima, poznato po svojoj slatkoj, sočnoj unutrašnjosti i bogatoj nutritivnoj vrednosti. Potiče iz jugozapadne Azije i Mediteranskog područja, ali se danas uzgaja širom sveta, posebno u toplijim klimama.
Botaničke karakteristike: Smokva je listopadno drvo ili grm iz porodice dudova (Moraceae). Može narasti do visine od 3 do 10 metara i ima široku krošnju. Listovi smokve su veliki, režnjeviti i grubo nazubljeni. Plod smokve, poznat kao sikonijum, nije pravi plod već mesnata struktura koja sadrži brojne sitne cvetove unutar sebe. Ovi cvetovi se razvijaju u sitne semenke koje su smeštene u unutrašnjosti ploda.
Uzgoj smokve: Smokva je relativno otporna biljka i lako se prilagođava različitim uslovima. Najbolje uspeva na sunčanim mestima i u dobro dreniranom zemljištu. Smokva može podneti hladne zime, ali najčešće se uzgaja u toplim klimama. U Srbiji se uzgaja u južnim delovima i primorju, gde su uslovi pogodniji za njen rast. Smokve počinju da rađaju plodove već u drugoj ili trećoj godini, ali puni rod postižu tek nakon nekoliko godina.
Vrste i sorte smokve: Postoji mnogo sorti smokve, koje se razlikuju po boji ploda, veličini i ukusu. Neke od poznatih sorti u Srbiji su „Požegača“, „Čačanska rodna“, „Stanley“ i „Valjevka“. Plodovi mogu biti zelene, ljubičaste, smeđe ili crne boje, a ukus može varirati od veoma slatkog do blago kiselkastog.
Nutritivna vrednost i zdravstvene koristi: Smokve su bogate vitaminom C, vitaminom B6, kalijumom, magnezijumom i vlaknima. Zbog visokog sadržaja vlakana, smokve pomažu u poboljšanju probave i prevenciji zatvora. Kalijum pomaže u regulaciji krvnog pritiska, dok antioksidanti u smokvama pomažu u zaštiti tela od slobodnih radikala, smanjujući rizik od hroničnih bolesti kao što su srčane bolesti i dijabetes.
Primena u kulinarstvu: Smokve se koriste sveže, sušene, ili u pripremi džemova, želea, i kolača. Sušene smokve su posebno popularne zbog svoje slatkoće i dugotrajnog čuvanja. U mediteranskoj kuhinji, smokve se često koriste u kombinaciji sa sirom, mesom i vinom, stvarajući bogate i slojevite ukuse.
Kulturni značaj: Smokva ima značajnu ulogu u različitim kulturama. U drevnoj Grčkoj, smokva je bila simbol plodnosti i obilja. U Bibliji, smokva se spominje više puta i često je povezana sa pričama o Adamu i Evi. U islamskoj tradiciji, smokva se pominje kao jedno od voća u Kuranu.
Zaključak: Smokva je ne samo ukusno voće, već i biljna vrsta sa značajnim nutritivnim vrednostima i kulturnim značajem. Njeno bogatstvo u vitaminima i vlaknima, kao i njena raznovrsna primena u kulinarstvu, čine je važnim dodatkom ishrani i vrednim delom kulturne baštine.
