Bajlonijeva pijaca u Beogradu danas je jedino mesto koje podseća na ime poznate beogradske porodice. O Gordani Bajloni, koja je među potomcima čuvenog Ignjata Bajlonija, malo se zna, mada je bila velika žena, snažnog intelekta i lepote.
Bez znanja mnogih koji prolaze beogradskim ulicama, brojni objekti u gradu nekada su bili u vlasništvu cijenjene obitelji Bajloni. Ova obitelj imala je visoko cijenjen položaj u društvu, hvaleći se širokom mrežom utjecajnih poznanika diljem svijeta. Gordana Bajloni, obrazovana, imućna i zapanjujuće ljepotica, uživala je u središtu pozornosti, često svojom prisutnošću uljepšavajući razne društvene krugove…Tokom svog boravka u Lisabonu, Mira Adanja Polak je imala priliku da upozna i intervjuiše Gordanu Bajloni za popularnu emisiju na RTS-u.
Nakon početka Drugog svjetskog rata obitelj Bajloni seli se u Lisabon, Portugal, dok manji broj članova obitelji ostaje u Beogradu, pokušavajući povratiti svoju imovinu. Gordana je živjela sama u kući u Lisabonu i pristala je na intervju tek nakon temeljitih pregleda. Provela je te provjere kako bi se uvjerila da nitko ne šalje poruke Miri, kako bi utvrdila ima li skrivene motive i kako bi utvrdila postoje li neke specifične informacije koje je trebala otkriti. Nakon što je pomno ispitala svaki aspekt, Gordana je odobrila intervju uz jedan uvjet – da će biti objavljen tek nakon njezine smrti.
Odluka Mire Adanje Polak je ispoštovana, što je rezultiralo objavom emisije.
Pronicljive i iskrene riječi ove iznimno inteligentne žene naglašavaju važnost kontinuiranog vrednovanja i služe kao upozoravajući podsjetnik da se naše okolnosti često mijenjaju i ponavljaju, s malim napretkom postignutim tim ponavljanjima.Značaj njezina pripovijedanja leži u njegovoj sposobnosti da pruži dokaze o cikličkoj prirodi povijesti.
Počevši svoju pripovijest, Gordana, najstarija kći Mihajla Bajlonija i gospođe Radmile Bošković, otkrila je da u Beograd nije kročila od 1941. Prvotni plan bio je vratiti se nakon njemačke okupacije, no drastična transformacija koja se dogodila uspjela je krajnje neizvedivo to učiniti.Nakon Mihajlove smrti 1935. godine, kasnije su prepušteni sami sebi.
Gordana razmišlja o izazovima gubitka oca u mladosti, oslikavajući živopisnu sliku emocionalnog nemira koji je uslijedio. Dijeli kako je njezin razvod ubrzo uslijedio nakon tragičnog događaja, iako ostaje nesigurna oko točnih razloga iza te odluke. Bile su to burne godine koje su dovele do sutona njezina života.
Gordanina majka, koja je u Paraćinu, Gordaninom rodnom mjestu, proživjela strahote Prvog svjetskog rata, izrazila je uvjerenje da još jednu okupaciju neće moći podnijeti. Kad je izbio Drugi svjetski rat, obitelj je odlučila emigrirati u Ameriku. No, sudbina je imala drugačiji plan jer se 7. prosinca, na Gordanin rođendan, Amerika uključila u rat, pa se ona naselila u Portugalu.
Gordana je živjela u kući koja je podsjećala na dvorac, ukrašena cijenjenim umjetninama.
U početku smo nabavili bisage i konja po imenu Bitanga, zajedno sa stokom poput krava, kokoši i pasa. Biti daleko od domovine uvijek je izazovno, ali Portugalci su uvijek bili dobronamjerni. I sada osjećam da nisam na mjestu koje mi pripada, ali nisam imao želju vratiti se tamo. Sjećanje na naš dom i suštinu Beograda još je ostalo, predstavljajući naše prethodno postojanje.
Prema riječima njezine sestrične Julke Skerl, Gordana je s lakoćom završila diplomu prava, nikada nije preskakala društveni događaj i posjedovala je izuzetnu ljepotu.
U Lisabonu je jedva bilo ičega što bi moglo poslužiti kao podsjetnik na njezin prethodni život.
Unutar nastambe nalazilo se tek pregršt medaljona i srpskih umjetnina koje joj je poklonila tetka. Niti jedna obiteljska fotografija nije krasila zidove; svi ostaci obiteljskih sjećanja napušteni su u Srbiji, prepušteni propadanju. Postavlja se pitanje: što se ima vratiti, što se ima vratiti, kad je nečiji dom zaplijenjen, a sve osobne stvari bešćutno odbačene odozgo? Krivac za ovu devastaciju? Komunizam.
Na upit o uzroku nesretnog iskustva njezine obitelji, Gordana je samo odgovorila da nešto posjeduju.Moj je otac posjedovao i banku i brojne nekretnine, što me, činilo se, uznemirilo. Oni koji žele postići isto bogatstvo u današnjem svijetu na kraju će se smatrati grešnima. Čovjek je uistinu predmet zavisti. O njezinom poduzetničkom duhu govorila je i Ljubica Đorđević, Gordanina teta, koja je spomenula otvaranje tvornice u Portugalu i bavljenje turizmom.
Njezina je ljepota bila toliko zadivljujuća da smo neprestano bili prisiljeni snimati njezinu sliku. Dok smo boravili u rezidenciji mog ujaka, igrali smo nogomet na njihovom teniskom terenu. Međutim, Gordana, kao dobrodušna osoba kakva je bila, odlučila je umjesto toga sudjelovati u partiji tenisa.
Kad smo se zaputili u Crniće, gdje su Bajlonovi posjedovali mlinove i niz drugih sadržaja, jasno se sjećam njezine duboke ljubavi prema prirodi i konjima. Posjedovala je izniman talent za jahanje i neustrašivo je hranila konje šećerom iz svoje ruke. Zavist je izjedala one oko nje koji nisu mogli shvatiti kako žena može posjedovati bogatstvo, ljepotu i inteligenciju odjednom. Takva kombinacija bila je iznimno rijetka.
