– Za današnji članak spremili smo vam jednu retro temu, a tiče se Jugoslovenskog fudbala. Tik, pred sami raspad zemlje, reprezentacija Jugoslavije je bila u top fudbalskih sila u cijelom svijetu. Međutim, rat je spriječio apsolutno sve….
Nova izjava Predraga Pašića, nekadašnje jugoslavenske nogometne zvijezde i člana zlatne generacije na Mediteranskim igrama 1979., izazvala je veliku buru. Predrag Pašić, Sarajlija, nogometnu karijeru započeo je u istoimenom klubu, gdje se afirmirao i izbio u najboljeg igrača prvenstva SFRJ. Potom je nastupao za Stuttgart i München 1860., a imao je i čast nastupiti za Jugoslaviju na Olimpijskim igrama 1979., a potom i za A reprezentaciju SFRJ. Iako je srpskog porijekla, Pašić se ne identificira samo kao Srbin. Otvoreno je govorio o svojoj nacionalnoj pripadnosti. Pašić je u svojoj karijeri imao priliku igrati za tri različita tima – Sarajevo, Stuttgart i München 1860.
Ipak, u bordo-bijelom dresu doživio je svoje najznačajnije uspjehe. U sezoni 1984./85. sa Sarajevom je osigurao naslov prvaka te je iste godine nagrađen najboljim igračem jugoslavenskog prvenstva. Predrag Pašić, koji će u listopadu proslaviti 66. rođendan, najpoznatiji je po trijumfu sa Sarajevom u sezoni 1984/85. U to vrijeme dobio je priznanje za najboljeg nogometaša prvenstva SFRJ. No, usprkos blistavoj karijeri, Pašić je otkrio da mu je želja da pređe u Crvenu zvezdu ostala neostvarena.
Nažalost, moje težnje iz djetinjstva nisu se ostvarile. U mladosti sam marljivo skupljao razne Džajićeve prikaze, proučavao svaki njegov postupak i nastojao ga ugledati koliko sam mogao. Bez sumnje, Džaja je imao veliki utjecaj na moj pristup igri i upravo kroz te sličnosti mi je neizravno pomogao da postanem istaknuti igrač sa svojim osebujnim stilom. Iako ne mogu sa sigurnošću reći koliko bih napredovao, nepobitno je da bi mi nošenje dresa Crvene zvezde pružilo veće mogućnosti za uspjeh u odnosu na vrijeme koje sam proveo u Sarajevu. U to vrijeme nisam znao, direktiva je nalagala da sarajevska uprava mora poslušati gradonačelnikove zapovijedi.
Shodno tome, gradonačelnik je morao udovoljiti mojim zahtjevima, što je rezultiralo najvećim transferom u povijesti kluba, koji je premašio čak i potpis Safeta Sušića. U sklopu sporazuma dobio sam prostran stan od 100 kvadrata, poslovni prostor, automobil i 200.000 maraka. Zanimljivo, Predrag Pašić nedavno se u Sarajevu našao bez doma, jer su mu gradske vlasti oduzele stan, pa je ostao bez krova nad glavom. Ovo nemilo iskustvo podijelio je za Glas Srpske. Da pojasnimo, galeriju mi je povjerio grad, ali nikada nisam polagao pravo na vlasništvo.
U razdoblju od 34 godine, koristio sam ga s velikom pažnjom. Prilika se ukazala nakon što je Sarajevo pobijedilo kao prvak Jugoslavije 1985. godine, zbog čega su svi istaknuti klubovi iskazali interes da me angažiraju. Međutim, zbog financijskih ograničenja, Sarajevo nije moglo zadržati moje usluge. Slijedom toga, osmislili su rješenje koje mi je omogućilo da nastavim nositi istaknuti bordo dres. Usred ovih okolnosti, Alkalaj je uklonjen kao zakoniti vlasnik, u skladu s nedavnom uredbom koja propisuje da nepotraživana imovina automatski prelazi u posjed općine.
Međutim, ja sam predočio uvjerljive dokaze sudu, potvrđujući Alkalajevo i dalje vlasništvo nad prostorom, što je rezultiralo time da mu je galerija s pravom vraćena. Nastavio sam koristiti prostor u skladu s tim. Nažalost, odvijao se lažni proces bez moje svijesti, sa montiranim dokazima i argumentima, koji je u konačnici doveo do odluke kojom je prostor proglašen vlasništvom Općine Centar. Uz sve ostalo, neočekivano sam se opteretio i zahtjevom za plaćanjem najamnine za proteklih pet godina, usprkos nepostojanju bilo kakve popratne dokumentacije ili osnove.
Zapanjujuće, sudski vještak je nekako utvrdio da sam općini dužan vrtoglavih 186.000 konvertibilnih maraka. Ponavljam: nije bilo nikakvog ugovora, fakture ili upozorenja koji bi opravdali tu tvrdnju. Da stvar bude gora, zaplijenili su mi stan koji sam nakon rata kupio vlastitim teško zarađenim novcem, a supruga i ja ostali smo bez doma. Vrijedi napomenuti da se ova nesretna odluka o oduzimanju mog drugog stana poklopila s godišnjicom mog naslova prvaka u Jugoslaviji, što je možda izazvalo zabunu.
Važno je napomenuti da je 1992. godine upravo ovaj stan pripadao mojoj prvoj supruzi, koja je tu ostala živjeti s našom djecom. Tijekom gostovanja u podcastu “Balkanska pravila”, Pašić je iskoristio priliku za razgovor o svojoj nacionalnosti. Moja “nacionalna pripadnost” nije bila primjerena, niti sam joj sklon. Izjašnjavam se kao Bosanac i Hercegovac, pravoslavne vjere. Kad me Srbi pitaju o mom nepostojanju srpskog identiteta, odgovaram im da nemam veze ni rodbine u Srbiji. Nakon toga je uključio: Imam duboku naklonost i prema Srbiji i prema Hrvatskoj, ali moj identitet je u tome što sam Bosanac i Hercegovac, konkretno pravoslavne vjere.
Nažalost, način na koji je moja deklaracija strukturirana ne dozvoljava mi da u potpunosti prihvatim svoj bosanskohercegovački identitet pored svojih pravoslavnih uvjerenja. Oba roditelja su mi pravoslavne vjeroispovijesti i ne mogu se odreći svojih korijena, iako se s ponosom izjašnjavam kao Bosanac i Hercegovac.
