Danas ćemo pisati o zanimljivoj temi i o mišljenju psuhologa o bojama i tome može li izbor određene nijanse uticati na način na koji nas drugi doživljavaju. O čemu se tačno radi pročitajte u nastavku današnjeg članka.

Može li boja odjeće utjecati na to koliko djelujemo ozbiljno i sposobno? Psihologija nudi složeniji odgovor

Boja koju neko nosi može utjecati na prvi utisak i probuditi određene asocijacije, pa se plava često povezuje sa smirenošću i pouzdanošću, crna s autoritetom, a crvena s energijom. Ipak, ne postoji naučno potvrđen dokaz da omiljena nijansa može otkriti nečiju inteligenciju, karakter ili stvarne sposobnosti.

Ideja da se iz izbora boje može zaključiti nešto važno o čovjekovoj ličnosti već dugo privlači pažnju. Psihologija boja upravo se bavi načinom na koji vizuelni podražaji mogu utjecati na raspoloženje, percepciju i ponašanje, ali rezultati takvih istraživanja daleko su složeniji od popularnih tvrdnji prema kojima bi jedna nijansa mogla pripadati „najpametnijim“ ili najuspješnijim ljudima.

Način na koji doživljavamo plavu, crnu, bijelu, crvenu ili neku drugu boju zavisi od brojnih okolnosti. Kultura, prethodna iskustva, situacija u kojoj se određena nijansa pojavljuje, moda i lične preferencije mogu potpuno promijeniti njeno značenje. Zato se boja može posmatrati kao jedan od elemenata neverbalne komunikacije, ali ne i kao pouzdan test inteligencije ili karaktera.

Zašto se plava tako često povezuje sa smirenošću i pouzdanošću

Ako postoji nijansa koja se u popularnim tumačenjima posebno često povezuje s racionalnošću, stabilnošću i koncentracijom, onda je to plava. Posebno tamnoplave nijanse često se koriste u poslovnom okruženju jer mogu ostaviti ozbiljan, nenametljiv i profesionalan utisak. Upravo iz takvih asocijacija vjerovatno je nastala i popularna tvrdnja da plavu preferiraju inteligentni ljudi.

Takva tvrdnja, međutim, nema dovoljno naučne osnove. Činjenica da određena osoba voli plavu ili često bira odjeću u toj boji ne govori ništa pouzdano o njenom koeficijentu inteligencije, sposobnosti rješavanja problema ili nivou obrazovanja. Najviše što se može govoriti jeste o utisku koji određena nijansa ponekad stvara kod posmatrača.

I taj utisak nije jednak kod svih ljudi. Boja koja jednoj osobi djeluje umirujuće drugu može podsjetiti na školsku uniformu, određenu kompaniju ili događaj iz prošlosti. Zbog toga se istraživanja percepcije boja ne mogu jednostavno pretvoriti u univerzalnu formulu prema kojoj određena nijansa automatski izaziva istu reakciju kod svakoga.

Crna, bijela i crvena šalju različite signale, ali ne otkrivaju karakter

Crna je još jedna boja kojoj se često pripisuju snažna značenja. Povezuje se s autoritetom, ozbiljnošću i elegancijom, zbog čega je čest izbor u profesionalnim ili formalnim situacijama. Osoba odjevena u crno može djelovati samouvjerenije ili ozbiljnije, ali taj vizuelni utisak ne predstavlja dokaz da ona zaista posjeduje više znanja ili sposobnosti.

Bijela, s druge strane, često stvara asocijacije na urednost, jednostavnost i red. U poslovnom okruženju može djelovati čisto i nenametljivo, dok u svakodnevnom oblačenju može ostaviti veoma jednostavan utisak. Neki je biraju upravo zato što ne privlači previše pažnje i dopušta da ponašanje i govor osobe ostanu u prvom planu.

Crvena ima sasvim drugačiju simboliku. Često se vezuje za energiju, intenzitet i privlačenje pažnje, pa može biti upečatljiv izbor kada osoba želi da njen izgled bude primijećen. Međutim, ono što na jednom događaju izgleda hrabro i samouvjereno u drugoj situaciji može djelovati previše naglašeno. Kontekst zato ima jednako važnu ulogu kao i sama nijansa.

Prvi utisak nije isto što i stvarna procjena čovjeka

Odjeća je dio neverbalne komunikacije, zajedno s držanjem tijela, izrazom lica, pokretima i načinom na koji se osoba predstavlja u određenom okruženju. Zato nije neobično da tamniji i neutralniji tonovi nekome daju ozbiljniji izgled, dok svijetle i intenzivne boje privlače pogled. Problem nastaje tek kada se takve vizuelne asocijacije počnu predstavljati kao dokaz nečijih osobina.

Inteligencija se ne može iščitati iz košulje, haljine ili omiljene nijanse. Ona obuhvata različite kognitivne sposobnosti, a za njenu procjenu koriste se posebno razvijene psihološke metode i testovi. Popularni sadržaji koji određenu boju predstavljaju kao znak visoke inteligencije mogu biti zanimljivi kao zabava, ali ne treba ih miješati s psihološkim činjenicama.

Jednako je teško iz boje pouzdano zaključiti i nečiji karakter. Osoba može birati crnu zato što joj odgovara kroj odjeće koju posjeduje, plavu zato što joj pristaje uz ten ili bijelu jer joj se dopada jednostavnost. Izbor može nastati zbog mode, praktičnosti, uspomena, kulture ili trenutnog raspoloženja, bez ikakve dublje veze s ličnošću.

Boja ipak može pomoći kada želimo svjesno oblikovati određeni utisak

To što boje ne mogu otkriti inteligenciju ne znači da su potpuno nevažne. Izbor nijanse može biti praktičan način da se odjeća prilagodi situaciji. Plava može odgovarati trenutku u kojem neko želi djelovati mirno i pouzdano, crna može naglasiti formalnost, dok življe boje mogu unijeti energiju i učiniti izgled primjetnijim.

Takav pristup nije formula koja garantuje uspjeh. Radi se samo o jednom dijelu ukupne slike koju drugi vide. Kroj odjeće, urednost, držanje, govor, kontakt očima i situacija u kojoj se osoba nalazi mogu imati jednako velik ili veći utjecaj od same boje.

Važno je i to da ista nijansa nema identičnu simboliku u svim kulturama. Crna, bijela ili crvena mogu nositi različita društvena, ceremonijalna i emocionalna značenja, pa se reakcije na boje ne mogu potpuno odvojiti od sredine u kojoj je osoba odrasla i iskustava koja je stekla.

Zbog toga je korisnije boje posmatrati kao dio šire neverbalne komunikacije nego kao skrivene pokazatelje ličnosti. Nekome će plava pomoći da se osjeća sigurnije na poslovnom sastanku, drugi će izabrati crnu jer u njoj djeluje ozbiljnije, dok će treća osoba posegnuti za crvenom jednostavno zato što joj se ta boja dopada.

Prvi vizuelni signal može privući pažnju ili oblikovati početnu pretpostavku, ali stvarna slika nastaje tek kroz razgovor i ponašanje. Znanje se pokazuje načinom razmišljanja i rješavanja problema, pouzdanost kroz postupke, a samopouzdanje kroz način na koji se osoba odnosi prema sebi i drugima.

Plava zato može ostaviti smiren utisak, crna ozbiljan, bijela uredan, a crvena energičan, ali nijedna od njih ne može odgovoriti na pitanje koliko je neko inteligentan. Boja može biti prvi detalj koji primijetimo, dok ono što osoba govori, radi i zna ostaje mnogo pouzdanija osnova za stvarni sud o njoj.