U nastavku našeg današnjega članka, malo ćemo da govorimo o popularnim Jugoslovenkim likovima, koji su bili dio kulturne baštine. Mi danas govorimo o jednom jako popularnom piscu, koji je bio u top 10 u bivšem sistemu….
Danilo Kiš jedan je od najznačajnijih i najutjecajnijih pisaca bivše Jugoslavije. Rođen je u Subotici i odrastao u mješovitoj srpsko-mađarskoj obitelji, što je imalo snažan utjecaj na njegovo stvaralaštvo i identitet. Njegov otac, žrtva holokausta, bio je Židov, a majka pravoslavka, što je potaknulo Kisha da razvije veliko zanimanje za teme identiteta, egzila, rata i smrti. Kišova majka bila je Cetinjanka, potjecala je iz ratničke obitelji, a prema nekim predajama baka po majci bila je žena koja je Turčinu (nasilniku) uspješno odrubila glavu.
- Prema nekim pismima Kišovog oca, njihovi preci bili su trgovci guščjim perjem koji su se naselili u Mađarskoj, a kasnije su bili protjerani iz Mađarske. Autor je doživio traumatičan gubitak tijekom Drugog svjetskog rata, kada mu je otac stradao na stravičan način u koncentracijskom logoru. Ta su iskustva ostavila neizbrisiv trag na njegov karakter i kasniji rad. Nakon rata Kiš se preselio na Cetinje i tamo pohađao gimnaziju. Završio je studij na beogradskoj Filozofskoj akademiji i diplomirao na Odsjeku za opću književnost.
“Bio sam opsjednut svojim iskustvima iz djetinjstva, holokaustom, očevim nestankom, svojim sjećanjima iz djetinjstva. Morao sam se osloboditi te opsesije. Zato sam pisao. Kada se počelo govoriti o komunističkim koncentracijskim logorima (gulazima) 50-ih i 60-ih godina, francuski intelektualci su poricali njegovo postojanje, a ja sam tada postao opsjednut tom temom “Grobnica Bosirisa Davidoviča” “S godinama sam postao opsjednut smrću u obliku erosa i smrti. opsjednutost koja se prvi put očitovala u mojoj posljednjoj knjizi, Enciklopediji smrti.”
Već u ranoj mladosti pokazivao je sklonost prema glazbi, a nerijetko je postizao uspjehe u sviranju violine. Volio je klasičnu glazbu i često je izvodio cigansku glazbu. Iako je tadašnji zakon nalagao da u mješovitim brakovima sinovi pripadaju očevoj, a kćeri majčinoj vjeri, Kiš je s pet godina kršten po pravoslavnom običaju u crkvi Velike Gospe u Novom Sadu. „Sveštenik mi je izlio vodu na čelo, a ja sam pogledom tražila majku, koja me je privremeno ostavila na čuvanje kumu; miris tamjana, pojanje sveštenika, treptaj sveća, lice svetitelja na ikoni. ,” prisjetio se Kiš. cesta. Kišova djela uglavnom obrađuju teme patnje, nepravde i boli.
Njegova prva značajna djela su “Tavan” (1962.) i “Vrt, pepeo” (1965.), koji su djelomično autobiografski i bave se gubitkom i traumom iz djetinjstva. Najpoznatiji je po svojoj trilogiji “Obiteljski ciklus”, koja uključuje “Vrt, pepeo”, “Rano žalovanje” (1970.) i “Pješčanik” (1972.), koja istražuje teme gubitka obitelji, smrti i identiteta. Kišov stil karakterizira kombinacija lirske naracije, satire i detaljnog povijesnog konteksta. Često eksperimentira s formom, spajajući stvarne povijesne činjenice s fiktivnim elementima, što mu omogućuje analizu složene ljudske sudbine kroz prizmu filozofije, povijesti i politike.
Inspiraciju je nalazio u europskoj književnoj tradiciji, prvenstveno u djelima Dostojevskog, Marcela Prousta i Franza Kafke. Veći dio života proveo je između Jugoslavije i Francuske, gdje je radio kao profesor i prevoditelj. Posljednjih godina života živio je u Parizu, nastavljajući pisati i predavati na sveučilištu. Bio je poznat po svom intelektualnom integritetu i nespremnosti da se prikloni bilo kojoj političkoj ideologiji, što ga je činilo neovisnim, ali ponekad neshvaćenim u književnim krugovima njegova vremena. U životu je došao u kontakt s mnogim ljudima iz različitih područja, a s nekima je uspostavio neraskidiva prijateljstva. Borislav Pekić, Branko Miljković,
Filip David i poznata glumica Sonja Savić su homoseksualci i dio su vrlo širokog kruga prijatelja. U pjesmi “Filigranski pločnici” s istoimenog albuma, Branimir Džoni Štulić komentira Kišov rad te u jednoj pjesmi spominje njegovo djelo “Borisov grob”. Kiš je bio u braku s Mirjanom Miočinović od 1962. do 1981. godine, a nakon njihova razvoda Kiš je do smrti živio s Paskal Delpeš. U jednom od svojih posljednjih intervjua govorio je o tome kako je u svoj završni rad uložio toliko sebe da je imao jak osjećaj da će se razboljeti i da ako ne, ne bi bilo šanse da se razboli. izvan toga. Teška bolest.
