Tatjana Stevanović, koja je teško povrijeđena u tragičnom masakru učenika Osnovne škole “Vladislav Ribnikar”, doznaje Kurir, pokrenula je postupak protiv oca i majke pokrenuvši postupak pred parničnim odjeljenjem Višeg suda u Beogradu.
Tatjana Stevanović, profesorica povijesti koja je zadobila teške tjelesne ozljede u tragičnom događaju u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” 3. svibnja 2023., podnijela je tužbu protiv roditelja počinitelja, tražeći odštetu za pretrpljene duševne bolove. Do ovih informacija došao je Kurir.
Nakon što je preživjela tragični masakr, učiteljica poduzima tužbu protiv roditelja 13-godišnjeg počinitelja. Tužbom se traži odšteta za fizičku bol, strah i unakaženost koju je pretrpjela uslijed rana koje su joj nanesene. Dodatno, učiteljica tvrdi da je njena sposobnost da se uključi u svakodnevne aktivnosti znatno smanjena. Važno je napomenuti da roditelji ne snose odgovornost za kazneno djelo koje je počinilo njihovo dijete, već za štetu nastalu zbog navodnog nemara u njegovom odgoju.
Prema izvoru, otac je navodno vodio maloljetnika u streljanu i obučavao ga u gađanju, dok je majka bila upoznata s tim aktivnostima. Važno je napomenuti da se roditelji dječaka i osnovna škola u kojoj se incident dogodio trenutno vode dva odvojena sudska postupka. Te su tužbe pokrenule obitelji stradale djece, uključujući njihove roditelje, braću i sestre te zaštitara. Zanimljivo, profesorica povijesti odlučila je ne tužiti školu jer smatra da obrazovna ustanova ne može biti odgovorna. Prema njezinim riječima, i uz najbudniji nadzor ishod bi ostao nepromijenjen.
Prema našem izvoru, u tužbi se sugerira da bi učiteljica trebala dobiti naknadu nematerijalne štete koju je pretrpjela, a koju bi platili roditelji maloljetnice. Neslužbeno se doznaje da je Tatjana Stevanović, koja se još uvijek fizički i emocionalno oporavlja te još nije operirana, u sudskom spisu ispričala da joj je 3. svibnja, dok je držala sat povijesti, u učionicu ušao učenik sedmog razreda. i smrtno ustrijelila šestero svojih učenika. Prije ovog incidenta, važno je napomenuti, učenik je već ubio tri učenice i zaštitara na ulazu u školu i na hodniku. “Prvo je mene ciljao, možda kao kolateralnu štetu, da otkloni sve prepreke u svom planu”, navela je Stevanović u svom dokumentu. Živo se sjeća da je upucana u trbuh, da je bačena unatrag i da je doživjela nesnošljivu bol. Osim toga, prisjeća se prestrašenog izraza lica kolege studenta s obližnje klupe, koji nažalost nije preživio. U tom trenutku mi je pobjegao dah i sinula mi je letimična misao – ovo je zaključak, posljednje poglavlje. No, Tanja i dalje ne zna odakle su rane urezane u njezine ruke.
Da sam imao dovoljno predviđanja da prepoznam težinu okolnosti, možda bi ishod krenuo drugačijim putem. Unatoč konsenzusu da su takve spekulacije uzaludne, ne mogu se otresti ovih razmišljanja. Muči me odgovor na mučno pitanje: jesu li moji postupci mogli biti promijenjeni? Bi li razumijevanje dalo povoljniji rezultat ili bi pogoršalo situaciju? Prava priroda događaja izmicala mi je shvaćanju, kao što je bilo i za sve uključene.
