Mješoviti brakovi, prije svega u Bosni i Hercegovini su jako rijetka pojava. Jednostavno, nakon ratnih dešavanja rijetko ko se usuđuje da stupi u bračni opdnos sa drugom vjerujom. Jednostavno, izuzetci su mladi bračni parovi koji odu u inostranstvo i vjenčaju se daleko od svoje rodbine, koja je uglavnom najveća kočnica ovakvim brakovima.
U našem modernom društvu bez granica, rasprostranjenost međuetničkih brakova u stalnom je porastu, ali još uvijek postoje starije generacije koje se bore da prihvate ovu stvarnost. Jedna takva osoba je žena koja je hrabro podijelila svoje osobno otkriće na raznim platformama društvenih medija.
Konkretno, razlog njene nemogućnosti da prihvati sinovljev brak je njegova zajednica sa ženom islamske vjeroispovijesti. S nama je podijelila svoju potpunu ispovijest: “Naš sin, jedini plod naših bedara, stupio je u brak sa ženom koja se pridržava vjere različite od naše. Ova zajednica s muslimankom predstavljala je značajne izazove za nas. To je zahtijevalo dugo vrijeme da se pomirimo s tom stvarnošću, ali iu sadašnjem trenutku ostajem ravnodušan, odnosno svakim danom pojačava se teškoća koju doživljavam.
Prije otprilike mjesec dana primila sam vijest da moja šogorica čeka dijete. Kad je otkrila ime koje su odabrali za našeg budućeg unuka, bila sam potpuno zatečena i oduševljena. Ime za koje su se odlučili bilo je Muhammed, i to me je poslalo u stanje nevjerice. Kao baki koja je prvi put bila, to mi je bilo nevjerojatno teško obraditi. Napokon, jučer sam skupio hrabrosti da porazgovaram sa svojim sinom o svojim brigama u vezi s odabranim imenom. Međutim, njegov je odgovor bio daleko od razumijevanja. Obrušio se na mene, tvrdeći da sam nenormalna i da je nebitno kako će nazvati dijete. Savjetovao mi je da svoju energiju umjesto toga usmjerim na molitvu za zdravlje i dobrobit djeteta.
U stanju očaja, žena je izrazila svoju tjeskobu zbog prijetnje koju je dobila. Dotični ju je upozorio da će, ako obavijesti njegovu suprugu, prekinuti sve veze s njom. Bol koju osjeća je neopisiva, dok se pita što je uopće mogla učiniti da opravda takav tretman. Unatoč prijašnjoj želji da postane baka, gorko iskustvo natjeralo ju je da se predomisli. U svom očaju čak razmišlja kako bi bilo najbolje da nikada ne postane baka, iako moli za oprost više sile zbog takvih misli.
Dodatna vijest:
Prije šest godina, Albanka Anila Cakoni stupila je u brak sa Srbinom u selu Kosmovac, smještenom ispod visokog vrha Suve planine poznatog kao Trem. S vremenom se selo postupno smanjivalo jer su mlađe generacije tražile posao i bolje izglede u Nišu, Beloj Palanci, Beogradu, Pirotu, Crvenoj Reci i raznim drugim mjestima. Posljedično, samo su stariji stanovnici odlučili ostati u selu, što je rezultiralo njegovim konačnim propadanjem.
Danas je broj stanovnika Kosmovca značajno opao s preko 400 stanovnika po završetku Drugog svjetskog rata na oko 40 stanovnika. I dok su mnogi mještani postupno napuštali selo u posljednjih nekoliko desetljeća, Anila Cakoni (48) i njezin sin Klaus prije šest su godina krenuli iz Albanije u Kosmovac.
Anila i njen suprug Senta Stefanović donijeli su zvuk dječjeg smijeha u Kosmovac, čime su postali jedina obitelj s djetetom ne samo u svom selu, već iu susjednim krajevima Toponice i Miljkovca. Iako nikada prije nije živjela na selu, Anila izražava svoju naklonost prema životu u Kosmovcu. U prethodnom životu u Tirani imala je vlastiti krojački salon, a sa Sentom se upoznala preko zajedničkog poznanika. Sentu, koja se htjela udati, ovo poznanstvo dovelo je u Tiranu i tako su se Anila i Senta upoznali. Odlučili su se nastaniti u Kosmovcu, gdje su ih zajednica srdačno dočekala. Iako Anila isprva nije znala srpski, jezik je postepeno naučila gledajući talijanske serije sa srpskim prijevodom. Sada, Klaus, njihov sin koji je trenutno u trećem razredu, pomaže Anilu oko riječi jer je počeo tečno govoriti srpski.
Anila je u razgovoru za Niške vesti ispričala da je, kada je njeno dete krenulo u prvi razred, i ona nakratko upisala školu i dobila instrukcije srpskog jezika od učiteljice. Kao rezultat toga, ona sada posjeduje sposobnost pisanja ćirilicom, iako priznaje da njezine vještine čitanja pisma još trebaju poboljšanja.
Anila je izrazila zahvalnost za mir Kosmovca, istaknuvši odsustvo gužve i buke kakva je uobičajena u gradovima. Istaknula je ljepotu prirode i čistoću zraka na tom području. Anila je istaknula i radost konzumacije domaće, organske hrane bez ikakvih štetnih kemikalija. S ljubavlju je govorila o Klausu, koji jako uživa biti okružen prirodom i udisati svjež zrak tijekom dana. Klaus se čak počeo baviti i jahanjem, novom vještinom koju je stekao otkako je u Kosmovcu. Anila je spomenula da djeca često posjećuju selo sa svojim roditeljima, pružajući Klausu priliku da se s njima igra.
Život na selu, kako ga opisuje, uvelike se razlikuje od njezinog prijašnjeg gradskog života. Dani su joj bili ispunjeni obiljem posla i brojnim mušterijama, jer je posjedovala vještinu šivanja raznih ženskih odjevnih predmeta poput suknji, haljina i kompleta. Kako bi izvršila sve narudžbe, često bi se zatekla na spavanju u salonu. Iako u selu još uvijek ima značajan posao, atmosfera je opuštenija. Uz kućanske i poljske obveze, pomaže suprugu u brojnim poslovima. Selo ju je naučilo vrijednim vještinama poput vrtlarstva i uzgoja krumpira.
U Albaniji je baka imala samo mali broj paradajza i paprike, ali ovdje imaju veliki vrt. Dok su prije uzgajali ovce, bili su prisiljeni prodati ih kada je njezin svekar prije dvije godine doživio moždani udar. Odgovornost brige o ovcama je velika, a njezin suprug sada se usredotočuje na osiguravanje sijena za njihove krave i sječu drva. Nadalje, svakodnevno osigurava Klausov prijevoz do i iz škole u Crvenu Reku, jer nema alternativnog prijevoza za njega. Udaljenost od Crvene Reke je 14 kilometara.
