Glumac Vojislav Voja Brajović rođen je na današnji dan 1949. godine u Beogradu. Karijeru je gradio paralelno na televiziji, na filmu i u pozorištu.
- Kao studenti, posebno smo odabrani da glumimo mudre argijske starješine u produkciji “Agamemnona” zbog nedostatka interesa ostatka glumačke ekipe. Sa nalijepljenim bradama i našim licima našminkanim, zatekao sam se kako prvi put stupam na pozornicu.
Pozvali su nas u Suvremeno kazalište Crveni Krst i ponudili plaću od 50 tisuća. Bojan Stupica, upravnik Jugoslavenskog dramskog pozorišta u to vrijeme, volio je okupljati mlade glumce, pa je naše usluge nabavio za 5.000 dinara. Raspitujući se za našu zaradu u Savremenu, rekao je: “Ovdje ćete dobiti 55.000.” I tako je putovanje započelo.
Dugogodišnji je član JDP-a od 1969., au četiri desetljeća rada u matičnom kazalištu ostvario je više od 50 različitih uloga. Pored rada u JDP-u, krasio je i scene brojnih drugih pozorišta u Beogradu, Novom Sadu, Podgorci i Grad teatru Budva. Razina popularnosti koju je postigao nešto je o čemu ambiciozni mladi glumci mogu samo maštati. Jedna od njegovih najzapaženijih uloga bila je ona Tiga u seriji Otpisani. No, unatoč golemoj slavi i reputaciji srcelomca koju je stekao ovom ulogom, žarko je nastojao zbaciti imidž koji je stekao iz “Otpisanih”.
Moje prave glumačke sposobnosti konačno su prikazane u “Mriještenju šarana”. Imao sam priliku preuzeti istinsku, intenzivnu ulogu. U biti, oslobodio sam se tipkanja zavodljivog lika u koji me redatelj nenamjerno smjestio.
Svoj talent iskazao je u brojnim kazališnim predstavama, među kojima su “Kazališne iluzije”, “Lažni car Šćepan Mali”, “Bure baruta”, “Mriješćenje šarana”, “Troil i Kresida”. Osim toga, pojavio se u desecima filmova kao što su “Specijalno obrazovanje”, “Balkan Express”, “Nacionalna klasa”, “Tesna koža”, “Tito i ja”, “Bure baruta” i “Jesen stiže, Dunjo moja”. “. Nadalje, dao je zapažen doprinos u nekoliko TV serija, među kojima su “Otpisani”, “Više od igre”, “Bolji život” i “Sinđelići” neke od najpopularnijih.
Roditelji-Otac Vukota i majka Milisava, aktivni borci u NOB-u, svom su sinu usadili otporan duh. On je prihvatio ovaj borbeni mentalitet i dosljedno prihvatio radosti koje život nudi.Oba moja roditelja bili su strastveni antifašisti i mladi revolucionari. Moja majka je sa 16 godina aktivno sudjelovala u ratu, a otac se pridružio sa 19 godina. Mog starijeg brata obitelj je dočekala na svijet u Karlovcu. Otac je kao mlad časnik imao samostalan način razmišljanja, što je nažalost rezultiralo posljedicama donošenjem rezolucije Informbiroa. Čvrsto je vjerovao da je Tito izdao interese radničke klase.
Budući da je ocijenjen politički nepodobnim, doživio je osudu, a potom je prevezen na Goli otok, gdje je kaznu služio u krugu Stare Gradiške. Moja je majka bila sklona održavati dojam elegancije u svemu što je radila. Unatoč našoj oskudici kruha, inzistirala je da budemo besprijekorno odjeveni, kao iz modnog časopisa. Čak je i WC školjka bila ukrašena nježnom čipkom.
Moj je život oblikovan pod njezinim utjecajem. Od rane dobi od četiri godine počela sam nastupati u obližnjim zajednicama, osvajajući publiku svojim recitacijama. Jedna posebna pjesma, “Partizan na straži”, postigla je veliki uspjeh i poslužila je kao dokaz naše lojalnosti državi, odagnavši svaki pojam osude ili antidržavnog raspoloženja. Dok sam se pripremao za prijamni ispit, mukotrpno mi je sašila košulju i traper hlače, svjesna njihove modne privlačnosti, iako ih nismo mogli priuštiti.
Podrijetlo-Obitelj Brajović porijeklom je iz sela Kosić u bjelopavlićkom kraju, a korijene vuče iz ove prapostojbine.Prezime moga oca dobio je po djedu Vulu Filipoviću, koji ga je upisao kao Brajović kad je krenuo u školu. Bilo je uobičajeno da ljudi uzimaju različita prezimena kako bi utvrdili svoj identitet na temelju zemljišnih ili matičnih knjiga. Važno je napomenuti da se u Bjelopavlićima pojedinci prepoznaju po pripadnosti određenom bratstvu, koje može varirati po veličini. Naročito su Brajovići toliko značajna skupina da se smatraju polovinom plemena. Ovakav obrazac se uočava iu našem pradjedovskom selu Kosić, koje se nalazi u blizini Danilovgrada.
U Kosiću je Brajovićev utjecaj bio toliko jak da su pojedinci s prezimenima Jovović, Iković, Filipović i Begović često na putovanjima u inozemstvo vlastita imena mijenjali s Brajović. Također nije bilo neobično da braća i sestre imaju različita prezimena. Jedan od članova Brajovićeve obitelji, četiri godine mlađi Zoran Filipović, bio mu je dubler u showu “Više od igre”. “Zoran mi je ujak”, objašnjava Brajović.
Djetinjstvo-S nepunih devet mjeseci Vukota je doživio mučan incident u svom beogradskom stanu u Kosmajskoj ulici. Uljezi su im upali u dom, što je rezultiralo zatvaranjem Vukotinog oca i protjerivanjem majke, brata i njega samog.
Razlog dolaska u Valjevo bio je posjet ujaku. Nakon očeva izlaska iz zatvora, svakodnevno bi im čitao narodne pjesme, što je majka poticala. To je ubrzo postala redovita rutina. Otac bi često provodio vrijeme s ocem u Crnoj Gori.
U djetinjstvu smo odlazili na slikovitu planinu Ponikvicu, gdje je naš djed vodio svoju stoku na ispašu. Stoka bi se odmarala u kolibama, zbijenim prostorijama od otprilike dvadeset četvornih metara, u središtu oko ognjišta. Nas, petnaestak bliskih rođaka, ležali bismo na grmlju, naši improvizirani kreveti puni lišća. Radost koju smo doživjeli u tim trenucima bila je neizmjerna. Živo se sjećam vremena kada me baka odvela iza kuće da mi pokaže križ koji će krasiti njezin grob nakon njezine smrti. To mi je sjećanje ostalo zauvijek, baš kao i ono iz vremena kad sam imao samo tri godine.
Moja majka i ja krenule smo na put Jugoslavijom, tražeći mog oca koji je nestao u haosu Informbiroa. Na kraju smo ga našli u Gradišci, gdje smo potražili utočište u kući čuvara groblja, jedine osobe koja nas je dočekala. U pokušaju da oca uvjeri u naše dobro, mama je lukavo stavila moju dudu u kašu koju mu je preko veze poslala u zatvor. Vidite, za vrijeme njegovih muka njegovi su otmičari više puta tvrdili da mu je obitelj stradala, da smo mi tragično završili.
Prisutnost varalice simbolizirala je otpornost i ustrajnost naše obitelji. Naš opstanak je nedvojbeno bio odlučujući faktor u oblikovanju moje sudbine. U ovoj izazovnoj situaciji, moja majka, samohrani roditelj, imala je odgovornost da nas zaštiti. Njezino rješenje? Vodio nas je na razne priredbe, gdje bih držao recitacije. Stajao bih na pozornici, obučen u autentičnu partizansku uniformu, s drvenom replikom oružja na ramenu, dok je moj otac ostajao zatočen.
Obrazovanje-Završivši osnovnu i srednju školu u Valjevu, uspešno je plovio svojim akademskim putem.Na upit učitelja tko će recitirati, revnosno se javljam dižući ruku. A za ulogu skakutave žabe krastače na pozornici ponovno izražavam interes. To je moj debitantski nastup u ulozi žabe u predstavi koja se postavlja u sada već nepostojećem Valjevskom kazalištu.
U srednjoj školi razvio je strast prema likovnoj umjetnosti, posebice prema kiparstvu, no gluma ga je istinski osvojila. Rado se prisjeća svojih ranih scenskih iskustava, kao što su izvedba Desanke Maksimović “Tražim pomilovanje” u prvom razredu i sudjelovanje u uspješnoj izvedbi Moliereova “Mizantropa” s KUD-om Abrašević u drugom razredu. Ovi nastupi ne samo da su mu donijeli prvu nagradu na BRAMS-u, već su mu donijeli i priznanje na smotri amatera Srbije u Kuli i na državnom natjecanju na Hvaru.
Nakon što sam čuo riječi Huga Klajna, Isaka Amara i Pere Budaka, koji su činili žiri, potaknuo sam se na razmišljanje o glumačkoj karijeri. U najmanju ruku, mislio sam da bih mogao istražiti mogućnosti kao što je rad u kazalištu ili kinu, možda čak i prodaja karata.
Miću su kolege srednjoškolci obožavali zbog njegove sposobnosti da školske stanke pretvori u živahne koncerte. Jedan od prijatelja poklanjao mu je albume renomiranih bendova poput “Stonesa”, “Kingsa” i “Animalsa” koje bi puštao na razglas. Mića je uspješno završio studije na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu, u klasi profesorice Ognjenke Milićević.
Upis na Akademiju bila je odluka potaknuta željom da ostanem produktivan i izbjegnem nerad. Vjerovao sam da bavljenje medicinom zahtijeva jaku radnu etiku za koju sam osjećao da mi nedostaje. Budući da sam cijeli život proveo u bolnicama, razvio sam duboku strast prema tom području. Međutim, kada sam odlučila studirati glumu, učinila sam to bez velikih želja.
Nacionalnost-U Srbiji postoji jedan Crnogorac koji se ponosno izjašnjava kao Srbin. Slično tome, u Crnoj Gori postoji jedan Srbin koji se ponosno izjašnjava kao Crnogorac. Osobno sam građanin Crne Gore i jako sam ponosan na tu činjenicu. To je za mene izvor ponosa, jer je povezano s očevim naslijeđem. Iako ne mogu tvrditi da sam postigao veliki uspjeh, ovaj aspekt mog identiteta je nešto što mi donosi neizmjerno zadovoljstvo. Jednako sam ponosan što imam srpsko državljanstvo i uvijek sam spreman, bez obzira na svoju individualnu beznačajnost, braniti oba ova identiteta.
Što se tiče predmeta pravoslavlja-Tijekom moje službe dužnost mi je bila čuvanje kulturne baštine. Prilikom posete manastiru Visoki Dečani na Kosovu, moj dragi prijatelj, vladika Teodosije, postavio je zamišljeno pitanje: zašto ne bih primio krštenje u Dečanima? Odgovorio sam, priznajući svoju dob i ateistička uvjerenja, na što je on nježno savjetovao: “Nemoj to tako lako odbaciti. Ti, Božji čovječe, trebao bi se sjetiti da je čak i Krist bio kršten u svojim poznim godinama.U dobi od 58 godina, glumac je prošao ceremoniju krštenja.
Borac-Malo je poznato da je Voja Brajović prije gotovo dvije decenije obolio od tumora na mozgu. Glumac je postao svjestan trnaca u ruci, što ga je natjeralo da se podvrgne pregledu koji je otkrio prisutnost tumora. Na apel medicinskih stručnjaka da bez odlaganja krene u operaciju, Voja je poslušao njihov savjet i srećom ishod je bio uspješan.
Osobne stvari-Dramski umjetnik, Ljiljanin suprug, ponosni je otac Vukote i Iskre, sina i kćeri rođenih u braku.Vukota se bavi raznim kreativnim aktivnostima, uključujući produkciju, pisanje scenarija i glumu. Također je stekao značajno priznanje u manekenskoj industriji i naširoko ga se smatra jednim od najboljih srpskih modela. Očevim stopama njegova kći Iskra nastavila je glumačku karijeru. Prethodno je bila u braku s arhitektom Sinišom Babićem i zajedno imaju kćer Ines. Voja je otvoreno izrazio radost i ponos što je preuzeo cijenjenu ulogu djeda. Nažalost, Iskrin brak završio je razvodom nakon dvije godine.
Nakon raspada prvog braka, radost je otkrio u drugoj zajednici s glumicom Milicom Mihajlović, koja je od njega mlađa 23 godine, a zajedno imaju sina Relju.Teško mi je artikulirati točne razloge zašto me je privukla Milica. Kad bih ga analizirao i secirao, možda mi se ne bi činio toliko tajanstvenim.
Milica posjeduje izvanredan rezervoar vitalnosti. Rijetki su pojedinci s takvom golemom životnom snagom i bezgraničnom radošću. Ona je izvanredan ratnik, uvijek uspijeva razriješiti napete situacije i podići mi raspoloženje. Najviše me muči to što me je iskreno voljela. Da nije pored mene, smatrao bih je oličenjem savršenstva.
