Stevo Selak, politikolog, pisac, vajar i samoproglašeni motivacioni govornik iz Banjaluke, tvrdi da je preminuo u tri odvojena navrata. Prema Selakovim riječima, mogao se vratiti na ovaj svijet nakon svake od ovih pojava. Tema o kojoj je riječ je klinička smrt, termin koji se koristi u medicinskom polju da opiše privremeni prestanak funkcije srca, o čemu svjedoči ravna linija na monitoru.
Medicinski radnici tada pokreću proces reanimacije kako bi oživjeli pacijenta. Ovoj pojavi svjedočili su milioni ljudi širom svijeta, a mnogi su izjavili da je to za njih bio susret bez premca. Stevo se borio i savladao dva tumora, a u svojim iskrenim priznanjima – dostupnim na YouTube-u i drugim platformama – izjavljuje da više ne doživljava strah. Njegove riječi su osvojile mnoge, a u jednom razgovoru ispričao je jedan događaj iz djetinjstva u Rijeci u Hrvatskoj. Sa samo četiri godine, njegova sestra Milka ga je okupala u ledenoj vodi usred zime, zbog čega je pao u komu, prestao da diše i doktori su ga proglasili mrtvim. Dok je bio u mrtvačnici, Stevina porodica se spremala da ga sahrani. Međutim, Stevo se nekim čudom vratio u život nakon 24 sata, na veliko iznenađenje i njegovih roditelja i prisutnih ljekara.
Nije prošla ni godina da se Stevo našao u još jednoj teškoj situaciji. Pao je u kipuću vodu i zadobio opekotine od glave do pete. Iako nije disao ni govorio, otac Jovan ga je spasio. Tri godine kasnije, Stevo je još kao dijete pao u komu koja je trajala više od 20 dana. Može se samo sjetiti kako se probudio iz toga. Iskustvo je bilo zaista zadivljujuće. Kada sam se probudio, bio sam ubeđen da sam stigao u raj. Bijelo obučeni anđeli su me okružili, a prodorno mi je zvonilo u ušima. Medicinski radnici su bili uvjereni da neću preživjeti 12 godina, ali uspjela sam napredovati. Čak sam pohađao i vojnu akademiju u Sarajevu i uspješno je završio. Sa 23 godine sam se po treći put susreo sa kliničkom smrću. Stanovali smo u Trebovljanima, kod Gradiške, i ja sam odjednom prestao da dišem i pao u komu.
Osjećaj je bio neopisiv – bez bola, samo bestežinsko stanje i brzi niz slika s početka mog života. Međutim, kada sam ugledao svoju voljenu suprugu Gogu, sa kojom delim tri sina, slike su prestale, a obuzeo me osećaj melanholije. Šta bi bilo sa mojom dragom Gogom bez mene? Kako prenosi Balkanspress, Selak je tvrdio da je, iako je bio svjestan nedostatka disanja i odlaska iz života, bio preplavljen ogromnom tugom što je ostavio svoju voljenu Gogu. Dalje je izjavio da ga je duboko žaljenje što je napustio suprugu natjeralo da se vrati u svijet živih.
Što se tiče svog iskustva, on opisuje da vidi blistavu svjetlost koju identificira kao čistu ljubav. Ova svjetlost je i jaka i čista, ali ne uzrokuje nikakvu nelagodu očima. Dok mi se prikazuju slike mog života, prisiljen sam da se suočim sa svojim žaljenjem. Nisam uzor vrline, pa se pitam može li iko zaista tvrditi da je živio bezgrešan život, barem u svojim mislima. Kada sam bio u ranim dvadesetim, sećam se da sam autom pregazio zeca, trenutak koji je ostao u meni. Moj prijatelj priča kako smo bili na putu na ples kada smo ugledali zeca, a ja sam ga u trenutku nepromišljene impulsivnosti pojurio i izazvao njegovu smrt. Nakon toga, osjetio sam dubok osjećaj kajanja. Prema njegovom iskazu, on je na toj lokaciji posmatrao pojedince. Međutim, odbili su mu dozvoliti fizički kontakt s njima. On je izrazio radoznalost činjenicom da je onima koji se vraćaju zabranjen fizički kontakt. Unatoč svjedočenju pojedinaca i njihovih fizičkih oblika, čini se da su u zatamnjenom stanju.
Nastavio je da pruži primjer iz svog vlastitog razumijevanja o liječniku koji je prošao kliničku smrt. Lekar je navodno ugledao njeno dete u zagrobnom životu i žudeo da ih zagrli, ali ju je anđeosko biće odbilo. U video snimku na YouTube-u, Stevo je otkrio da se odrekao svog fokusa na bogatstvo, imovinu i poslovne poslove. Sada se pridržava učenja Jevanđelja i primio je božansku poruku koju treba podijeliti sa svijetom. Kao rezultat toga, on samo govori o ovoj poruci i njenoj važnosti za čovječanstvo. Prema njegovim riječima, njegov najveći prekršaj bio je prekid trudnoće njegove supruge, što je rezultiralo rođenjem njihova tri sina. Objašnjava da nisu imali izbora nego da to učine jer su u vrijeme rata živjeli u Bosni i nisu mogli priuštiti da prehrane još jedno dijete, pogotovo jer su već imali prvog sina. Razmišlja da bi njihovo prvo dijete sada bilo oko 27-28 godina, a iako ne znaju spol, vjeruje da dijete ne bi požalilo zbog odluke koju su donijeli.
