Sve do kasnih 1980-ih, obaveza uzimanja ožiljaka od vakcinacije bila je uobičajena praksa u bivšim socijalističkim zemljama. Ova tradicija još uvijek postoji u nekoliko zemalja, uključujući i Bosnu i Hercegovinu. Kao djeca, vjerovali smo da svi imaju te ožiljke. Bilo da se radilo o časovima fizičkog vaspitanja ili čak na plaži, činilo se kao da su svi imali ove tragove.
Da li ste se ikada zapitali o poreklu ožiljka na ramenu, znaka koji je uobičajen među pojedincima rođenim u bivšoj Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (SFRJ)? I jeste li se ikada zapitali zašto mlađe generacije nemaju ovaj ožiljak? BCG vakcina, koja je izuzetno bezbedna, odgovorna je za ovaj prepoznatljiv znak. Primijenjena novorođenčadi, ova vakcina efikasno smanjuje rizik od teških oblika tuberkuloze. Ožiljak koji je rezultat BCG vakcinacije obično se pojavljuje jedan do dva mjeseca nakon primanja vakcine. Sasvim je uobičajeno čuti viceve o ljudima sa Balkana i kako ih prepoznati po ožiljku od BCG vakcine.
Prije tačno sto godina, 1921. godine, došlo je do prve primjene vakcine. Zanimljivo je da je ova vakcina i dalje obavezna u određenim regionima širom sveta, dok se u drugim oblastima ne koristi duže vreme. Važno je napomenuti da najnaprednije nacije, koje se s ponosom hvale da su uspješno eliminirale tuberkulozu prije mnogo godina, ne provode obaveznu BCG vakcinaciju za svoju populaciju. S druge strane, u bivšim socijalističkim zemljama ovaj zahtjev je bio na snazi do kasnih 1980-ih, au nekoliko zemalja, uključujući Bosnu i Hercegovinu, ostaje obavezan i danas.
U prvih 24-48 sati od rođenja, novorođenčad se daje inicijalna vakcina, a to je BCG vakcina protiv tuberkuloze. Ova vakcina se primjenjuje intrakutano, posebno ciljajući na gornju trećinu lijeve nadlaktice.
Nakon vakcinacije, bezbolna crvenkasta papula se obično pojavljuje na mjestu injekcije u roku od 2-3 sedmice. Otprilike 10 posto djece doživi gnojenje u tom periodu, što dovodi do stvaranja ožiljka u roku od 1-2 mjeseca. Međutim, kod većine djece razvoj malog ožiljka ostaje uglavnom neprimijećen. Prisustvo ožiljka se procjenjuje otprilike 4-6 mjeseci nakon vakcinacije.
Manje od 10 posto djece iskusi odsustvo formiranja ožiljaka. Neki medicinski stručnjaci predlažu da bi djeca bez ožiljaka trebala primiti još jednu vakcinu do prve godine. Međutim, za djecu stariju od 12 mjeseci koja nemaju ožiljak, vakcinacija se ne preporučuje zbog nedostatka valjanih dokaza koji potvrđuju njenu efikasnost u pružanju zaštite.
Slično tome, dostupni dokazi o revakcinaciji djece mlađe od 12 mjeseci koja su već vakcinisana ostaju relativno ograničeni.
