Svetlana Ceca Kitić je ubjedljivo najbolja i najveća rukometašica sa ovih prostora. Njen životni put, kao i njena ljubavna priča, jako je specifična i neobična, a povezivana je sa mnogo poznatih muškaraca dok je bila u naponu karijere….
Štoviše, takvih bolnih iskustava nisu pošteđene ni mnoge javne osobe koje su tijekom svojih karijera briljirale i činile iznimna djela, no u svojim privatnim životima nosile nevidljive rane. Među njima je i bivša rukometašica Svetlana Ceca Kitić, koja je odlučila javno progovoriti o svom iskustvu obiteljskog nasilja kako bi podigla svijest o ovom ozbiljnom problemu i pomogla drugim ženama da shvate važnost progovaranja i traženja pomoći.
Svetlana je otkrila da je godinama potiskivala svoje osjećaje i iskustva jer joj je bilo neugodno priznati da je bila žrtva nasilja. Iako je bila uvjerena da je sramota govoriti o tome, na kraju je shvatila da je najvažniji korak bio upravo progovoriti. “Dugo sam tu ideju držala u sebi, ali kad sam konačno odlučila progovoriti, osjetila sam veliku olakšanje”, prisjeća se. Iako je isprva osjećala duboku sramu, Svetlana sada smatra da je važno raspravljati o ovoj temi kako bi se ukazalo na ozbiljnost problema i pomoglo onima koji se nalaze u sličnim situacijama. “Sramiti se ne treba, ali ostati u vezi koja te uništava, to je pravi problem”, ističe Ceca, naglašavajući kako nasilje ne smije biti tolerirano.
- Kroz njezinu ispovijest jasno je da obiteljsko nasilje nije samo fizičko, već i psihološko, ostavljajući duboke i dugotrajne ožiljke na psihu žrtve. “Zlostavljači su često podmukli, a batine su bile toliko žestoke da su ljudi strahovali za vlastite živote”, rekla je, opisujući teror koji je proživljavala svakodnevno. Svi koji su prošli kroz ovakvu situaciju znaju da izlazak iz nje nije nimalo lak, jer je žrtva često paralizirana strahom, s osjećajem da nije sposobna promijeniti svoju sudbinu.
“Napokon nisam mogla izdržati i rekla sam mu: ‘Ubij me, neću više biti s tobom.’” Ove riječi možda zvuče dramatično, no one savršeno odražavaju duboko iscrpljeno stanje uma, gdje žrtva gubi osjećaj nade i kontrole nad vlastitim životom. Svetlana priznaje da je njezin proces izlaska iz veze trajao pet do šest godina, godina straha, boli i psihičkog zlostavljanja koje je postepeno uništavalo njezin duh. Unatoč tome, najteži dio bio je upravo osjećaj zarobljenosti u tom krugu nasilja, gdje se činilo da nema izlaza.
“Moje nevolje su trajale godinama, a tek kad sam napustila tog čovjeka, osjećala sam da sam preživjela pravi pakao”, govori Ceca, prisjećajući se teških trenutaka. Spasila ju je prijateljica Marla, koja joj je pružila podršku i pomogla da nađe snagu za promjenu. Bez prijatelja i ljudi koji su prošli kroz slične stvari, mnoge žrtve nasilja ostaju u začaranom krugu, nesposobne da potraže izlaz.
Ova dirljiva ispovijest pokazuje snagu žena koje se bore za svoj život, ali i važnost da društvo, mediji i institucije ozbiljno pristupe problemu obiteljskog nasilja. Progovaranje o ovoj temi može biti prvi korak prema promjeni, ali samo uz odgovarajuću podršku i razumijevanje od strane zajednice. Sekhar je također naglasila važnost podrške obitelji i prijatelja u procesu izlaska iz nasilja, jer kroz takav užas nitko ne bi trebao prolaziti sam.
“Zato je važno da se o ovoj temi govori, jer jedino tako možemo pomoći da se obiteljsko nasilje jednom zauvijek zaustavi”, zaključila je Ceca. Nasilje nad ženama ne smije biti normalizirano niti prešućivano. Žene koje odluče progovoriti i potražiti pomoć zaslužuju punu podršku jer su pravi heroji koji se bore za bolji život. Svetlana Ceca Kitić, hrabro je krenula tim putem, a njezin primjer može biti inspiracija svim ženama koje se nalaze u sličnim situacijama, pokazujući im da postoji izlaz i da život može biti bolji, i bez nasilja.
