Stigla je tužna vijest iz Narodnog pozorišta Republike Srpske – preminuo je glumac Dobrica Agatonović Aga, čovjek čije je ime decenijama bilo vezano za scenu i televiziju, ali i za sjećanja publike koja ga je voljela.
Rođen 1942. godine u Blacu u Srbiji, Agatonović je već u mladosti pokazivao sklonost prema umjetnosti. Put ga je odveo do Glumačke škole u Novom Sadu, gdje je stekao znanja i vještine koje će mu otvoriti vrata scene. Prvi profesionalni angažman imao je u Vršcu, no njegova sudbina bila je vezana za Banjaluku, gdje je stigao 1968. godine. Od tog trenutka, pa sve do 2006. godine, bio je stub Narodnog pozorišta Republike Srpske.
- Gotovo četiri decenije na sceni, Agatonović je stvorio bogat repertoar uloga. Njegova posebnost bila je u tome što je jednako uvjerljivo igrao dramske likove puni tuge i ozbiljnosti, kao i komične uloge u kojima je donosio smijeh i vedrinu. Ta sposobnost da prelazi iz jednog raspoloženja u drugo činila ga je jedinstvenim i nezaboravnim. Za svoj rad dobio je brojna priznanja, a posebno se izdvaja Aprilska nagrada grada Banje Luke, nagrada kojom je grad odavao počast ljudima koji su ga obogatili svojom umjetnošću.
Agatonović nije bio samo pozorišni glumac – ostavio je trag i na filmu i televiziji. Publika ga pamti po filmovima „Dan duži od godine“ (1971) i „Doktor Mladen“ (1975), a možda još više po televizijskim ostvarenjima. Njegove uloge u serijama i TV filmovima obuhvatale su širok raspon: od „Morave“ (1976) i „Misije majora Athertona“ (1986), preko „Golog života“ (1995), do novijih projekata poput „Tate i zeta“ (2007) i „To vrelog ljeta“ (2008). Posebno se istaknuo u popularnoj seriji „Selo gori, a baba se češlja“ (2010), gdje je tumačio lik Deke Uzelca u epizodi „Guska“. Upravo ta epizoda ostala je upečatljiva mnogima i često se prepričavala kao jedno od njegovih najprepoznatljivijih pojavljivanja.
Osim što je bio glumac, bio je i čovjek koji je iza sebe ostavio toplinu, skromnost i sjećanje na radost koju je unosio u svakodnevicu ljudi. Kolege su ga cijenile kao profesionalca, a publika ga je voljela jer je u svaku ulogu unosio dio svoje autentičnosti. Njegova gluma nije bila samo vještina – bila je način života, iskren izraz njegove ličnosti.
Njegova smrt predstavlja veliki gubitak, ne samo za pozorište u Banjoj Luci, nego i za čitavu domaću kulturnu scenu. Ljudi će ga pamtiti ne samo po ulogama i nagradama, već i po tome što je znao prenijeti iskrene emocije i kroz umjetnost dotaći srca onih koji su ga gledali.
Kako je saopštilo Narodno pozorište Republike Srpske, sahrana Dobrice Agatonovića Age biće održana u ponedjeljak, 8. septembra, u 13 sati u njegovom rodnom Blacu u Srbiji. Tamo gdje je započeo svoj životni put, zatvoriće se i njegovo ovozemaljsko poglavlje.
Ipak, ono što ostaje iza njega ne može se zatvoriti – ostaju predstave, filmovi, serije, uloge i sjećanja. Ostaje priča o glumcu koji je vjerovao u scenu, u publiku i u snagu umjetnosti. Ostaje priča o čovjeku koji je znao donijeti i suze i osmijehe, i koji je svojim radom i prisustvom oplemenio sve one koji su imali priliku da ga gledaju.
Dobrica Agatonović Aga će se pamtiti kao glumac, prijatelj i simbol jedne epohe. Njegov život bio je posvećen glumi, a njegova gluma bila je posvećena ljudima.
