U nastavku našeg današnjega članka govorićemo malo o jednom događaju koji se desio u bivšoj Jugoslaviji. Naime, ovdje se radi o pronađenoj bebi ni više ni manje nego u liftu….

Dijete je bilo odjeveno u bijelu štramplicu, koja je bila uparena s bijelom košuljom ispod nje, a na vrhu je bila pletena štrikalica s kapicom, sastavljena od dva segmenta: bijelog i četiri komada „tetra“ pelene. Uz to, dijete je bilo umotano u bijelo-plavu deku. U dizalu je bila bočica dječjeg pudera, simbolična za njegovu nježnost i bespomoćnost. Ova slika odražavala je nevinu sudbinu koja je stajala pred zgradom u Ulici Kraljice Natalije u Beogradu 1977. godine, kada je beba, u svega mjesec dana, napustila svoju biološku majku i postala predmetom nečije milosti.

Milan Popović, danas 46-godišnji muškarac, pronađen je u 23:40, 29. travnja 1977. godine, u tom istom dizalu. Policajci Šeste stanice starogradske milicije koji su odgovorili na poziv susjeda, ubrzo su ga odnijeli u sirotište u Zvečanskoj. Priča o njegovom pronalasku može izgledati poput filma, ali ona je postala stvarnost. Milan je sada sretan, oženjen i otac dvoje djece. Iako mu je život bio ispunjen ljubavlju i pažnjom posvojitelja, od trenutka kad je postao svjestan da nije biološki povezan s roditeljima, imao je neprestanu želju da sazna više o svojoj prošloj životnoj priči i, ponajviše, o svojoj biološkoj majci.

Milan svoje prve spoznaje o tome saznaje od svojih posvojitelja, Svetlane i Aleksandra Popovića. U Zvečanskoj je proveo nekoliko mjeseci prije nego su ga posvojitelji odabrali, a tada je dobio ime Ilija, po policajcu koji je odgovorio na poziv i pronašao ga u liftu. Liječnici su procijenili da je imao oko mjesec dana, pa su mu za datum rođenja odabrali 1. travnja. Milan sa smiješkom kaže da mu je cijeli život “bio prva travanjska šala”, aludirajući na svoju situaciju.

U obitelji Popović, Milan je odrastao s ljubavlju, i nikad nije osjećao da mu nešto nedostaje. Svjestan je bio svog posvojenja, ali to nikad nije doživio kao problem. Razvod roditelja ili posvojenje tada su bili rijetki, a Milan je bio često izvor znatiželje među prijateljima i rodbinom. No, nijedna zadirkivanja nisu ga pogodila, jer je uvijek bio neovisan, vjerujući da je život bolji kad se gleda naprijed.

Nakon što je završio školu i odslužio vojni rok na Kosovu i Metohiji, Milan je otišao na studij menadžmenta, ali politički nemiri koji su zahvatili bivšu Jugoslaviju prisilili su ga da napusti zemlju. U teškom vremenu, nakon bombardiranja, s financijskim problemima, Milan je odlučio da će jednostavno biti zahvalan za svaki trenutak sreće. Osmijeh mu je bio vodilja, a u njegovoj unutarnjoj snazi našao je snagu da nastavi dalje.

Iako je uspješno izgradio obitelj u Španjolskoj, Milan je osjetio potrebu da traži više odgovora o svojoj biološkoj majci. Unatoč tomu, nikad nije gajio ljutnju prema njoj. Milan ističe da nije imao namjeru poremetiti njezin život, ali je želio razumjeti svoju prošlost i znao je da je to dio njega. Osim toga, njegova majka Svetlana bila je ta koja ga je potaknula da istraži svoje podrijetlo, jer je smatrala da bi mu bilo korisno znati više o svojoj genetici, osobito s obzirom na svoju djecu.

Putovanje za odgovorima nije bilo lako. Milan je pokušao sve, od službenih kanala, preko društvenih mreža, ali mnogi su ljudi bili više zainteresirani za njegovu situaciju nego što su zaista imali pravu informaciju. Usprkos svim izazovima, Milan je optimističan, vjerujući da će, s vremenom, pronaći svoje biološke roditelje, ili barem rođaka koji bi mogao pružiti odgovor na pitanja koja su ga mučila.

Njegova priča nije samo o traženju odgovora, već i o zahvalnosti za život koji je imao. Milan ne zamjera svojoj biološkoj majci, koja je, prema njegovoj procjeni, možda bila mlada studentica, suočena s neplaniranom trudnoćom. Za njega je najvažnije to što mu je život darovan i što je imao priliku odrasti u obitelji koja ga je voljela. Bez obzira na sve, njegov put je bio ispunjen ljubavlju, hrabrošću i željom da nastavi dalje – kako bi odgovorio na pitanja koja su mu ostala otvorena, iako nikad ne bi želio uzrokovati nevolje onima koji su ostali u njegovoj prošloj životnoj priči.

Preporučeno