Tek od kako je internet postao globalno popularan, mi smo u prilici uvijek da vidimo šta se dešava na drugom kraju svijeta. Jednostavno, možemeo da vidimo različite kulture, kuhinje, vrste životinja i to nas defintiivno sve uvijek nanovo fascinira. Danas svako ima pravo da distribuira neki svoj sadržaj na svoj profil ili platformu You tube, i da tako dobije neku svoju publiku.
U Nepalu, kada se žena uda, ona se zapravo udaje za cijelu obitelj, pri čemu sva braća imaju jednaka prava. Praksa poliandrije pojavila se kao rezultat ekonomskih poteškoća. Kroz brak, zemlja se dijeli među braćom, osiguravajući da svaki od njih dobije svoj pripadajući dio. Ženidbom s jednom ženom nestaje potreba za podjelom imetka.
U Limiju, regiji koja se proteže na 200 četvornih milja u Nepalu blizu tibetanske granice, žive tri osobe po imenu Dorje, Pema i Sonam. Ti će Tibetanci sudjelovati u jedinstvenom obliku braka poznatom kao bratska poliandrija, što je krajnje rijetko u svijetu. U ovom dogovoru, dva brata će dijeliti ne samo istu ženu nego i istu postelju. Ova vrsta braka dugo se smatrala oličenjem bračne i obiteljske savršenosti unutar različitih tibetanskih društvenih skupina.
Bratska poliandrija djeluje na jednostavnom principu. Grupa od dva, tri, četiri ili više braće udružuje se kako bi oženila jednu ženu, koja napušta vlastiti dom kako bi živjela s njima. U prošlosti su roditelji dogovarali te brakove, često birajući vrlo mlade djevojke koje su tek progovorile ili prohodale. Ta se tradicija nastavlja u Nepalu i danas, gdje roditelji još uvijek imaju ovlasti birati supružnike svojim kćerima. Specifičnosti svadbenih ceremonija razlikuju se od regije do regije, u rasponu od toga da sva braća zajedno služe kao mladoženja do toga da samo najstariji brat formalno preuzima tu ulogu. Muškarci obično ulaze u brak tijekom tinejdžerskih godina. Dok najstariji brat obično ima najviše ovlasti u upravljanju kućanstvom, sva braća pridonose poslu i sudjeluju kao seksualni partneri. Unutar tibetanske kulture, koncept braće koja dijele ženu potpuno je prihvaćen i ne smatra se neobičnim, odbojnim ili skandaloznim. Razumije se da se žena prema svoj braći odnosi jednako.
Iako je biološki otac, ne pokazuje nimalo ljubavi prema svojoj djeci.
Djeca ne dijele blisku vezu, a otac ne pokazuje naklonost prema svom djetetu, čak i ako zna da je biološki otac. Ovaj nedostatak bliskosti mogao bi biti posljedica činjenice da je žena zatrudnjela kada druga braća nisu bila prisutna. Zanimljivo je da djeca svu braću smatraju očevima i jednako se prema njima odnose, bez obzira na to znaju li pravog biološkog oca. U nekim regijama, najstariji brat se naziva “otac”, dok se druga braća nazivaju “očev brat”. U drugim područjima koristi se jedan izraz za obraćanje svoj braći, uz dodatak “stariji” ili “mlađi” kako bi se razlikovali. Poliandrija je bračni aranžman u kojem žena ima više muževa, koji su često braća u slučaju “bratske poliandrije” na Tibetu. Odgovornost utvrđivanja koji je brat otac svakog djeteta pada isključivo na ženu. Ona može odlučiti otkriti ove informacije ili ih zadržati za sebe, bilo da izbjegne sukobe unutar obitelji ili zato što nije sigurna oko biološkog oca. Vrijedno je napomenuti da su povijesni društveni sustavi često diktirali brakove unutar određenih društvenih klasa.
Nakon aneksije Tibeta od strane Narodne Republike Kine, politički sustavi u većini dijelova Tibeta ostali su nepromijenjeni sve do 1959. i 1960. kada su vlasništvo nad zemljom i porezni sustavi prošli kroz značajne reforme.
Počevši od 1981. godine, vlada Tibetanske autonomne regije provodi politiku koja zabranjuje sklapanje novih poliandrskih brakova na temelju obiteljskog zakona. Primarni motiv koji stoji iza prakse poliandrije među Tibetancima, kao što će biti razrađeno, isključivo je ekonomski. Služi kao sredstvo zaštite od podjele zemlje, stoke i druge imovine. No, dolazak nevjeste pridonosi i proširenju obiteljske radne snage.
Prema “načelu mono-braka”, propisano je da je u svakoj generaciji dopušten samo jedan brak između sve muške braće i sestara, a sva djeca rođena iz ove zajednice dobivaju puna zakonska prava kao članovi obiteljske jedinice.
Kako bi se spriječilo rascjepkavanje njihovih posjeda, obiteljska struktura oslanjala se na ova dva aranžmana. Prisutnost višestrukih vjenčanih kućanstava unutar jedne generacije smatrala se neizvjesnom jer je imala potencijal zapaliti intenzivne sporove koji bi mogli dovesti do podjele njihove zajedničke obiteljske imovine. Kao lijek za ovaj problem, poligamne zajednice pojavile su se kao održivo rješenje.
Ispitajmo scenarij obitelji s više sinova kako bismo bili jasniji. U skladu s tibetanskim zakonima o nasljeđivanju, svi muški članovi obitelji imali su pravo na dio obiteljske imovine. To je značilo da bi, ako bi svaki sin oženio drugu ženu, to rezultiralo stvaranjem zasebnih bračnih kućanstava, što bi dovelo do podjele zemlje među sinovima i njihovim obiteljima. Kako bi se izbjegla ova fragmentacija, rješenje je bilo prakticirati bratski poliandrijski brak, gdje bi braća dijelila jednu nevjestu. Dvostruka poliandrija bila je rasprostranjenija od trostruke ili četverostruke poliandrije, budući da su potonji oblici braka često dovodili do značajnih obiteljskih napetosti. Kako bi se upravljalo brojem sinova u kućanstvu, korištene su različite strategije, poput toga da jedan sin postane redovnik u celibatu ili da se pošalje sin da služi kao posvojeni mladoženja u obitelji bez muške djece.
