Laza Ristovski bio je jugoslovenski i srpski muzičar, najpoznatiji po radu u grupama “Smak” i “Bijelo dugme”. Oni koji su ga poznavali kažu da je bio rođen za muziku, a pratio je mnoge zvezde na njihovim turnejama. Uprkos velikom uspehu, zadržao je dete u sebi. Iako je zbog teških bolesti završio u invalidskim kolicima, do poslednjeg dana nije skidao osmeh sa lica, koji mu je bio najbolji lek čak i u najtežim trenucima.
Danas je prošlo sedamnaest godina od njegova odlaska, a za sobom je ostavio vječno naslijeđe osmijeha, nesalomljivog duha, a posebno nota i tekstova kojima je “kraljevao”. Istaknuti muzičar Laza Ristovski ostat će u sjećanju sve dok publika bude gledala filmove “Lepo selo lepa gora” i “Nečista krv” i slušala pjesme “Zaboravljeni” i “Pljuni i pjevaj moja Jugoslavijo”. Njegov doprinos bendovima “Smak” i “Bijelo Dugme”, dvama vječitim rivalima u kojima je bio dio, ono je što većina ljudi povezuje s njim.
- Laza Ristovski je rođen u Novom Pazaru od oca Đorđa, vojnog oficira, i Radmile, učiteljice ruskog jezika. Sa dvije godine se zbog očeve vojne dužnosti s roditeljima preselio u Kraljevo i tu je odrastao, identificirajući se na kraju kao Kraljevčanin. Njegov glazbeni put započeo je u dobi od pet godina, kada je nakon dosta truda uspješno nagovorio roditelje da kupe harmoniku. Početne upute dobio je od istaknutog pedagoga u Kraljevcu, gdje je fokus bio isključivo na klasičnoj glazbi. Tri godine kasnije prelazi u novoosnovanu glazbenu školu, gdje uspijeva izbjeći strogi nadzor jer ravnatelj nije dijelio njegovo oduševljenje rock and rollom.
U dobi od 13 godina pobjegao je sa značajnog glazbenog koncerta zbog silne buke i naknadno se pridružio prvoj grupi. Po završetku sedmog razreda osnovne škole roditelji su mu kupili orgulje “Vox Jaguar” za tadašnjih 540.000 dinara. Grupa je na plesnjacima u Kraljevu nastupala bez službenog imena, zbog čega su ih nazivali Bezimeni.
Nakon završene osnovne škole, upisao je gimnaziju u Kraljevu i paralelno pohađao Muzičku školu “Stanković” u Beogradu. Gimnazija ga nije zaokupila, što je dovelo do neuspjeha u prvom razredu i kasnijeg prelaska u ekonomsku školu. U međuvremenu je završio i dva razreda srednje glazbene škole.Evolucija od “Smaka” do “Bijelog Dugmeta” uz dolazak kćeri.S prvotnom suprugom Vesnom Panić, magistricom kiparstva, 11. veljače 1977. dobio je kćer Sandu. Njegova umjetnička jedinica je diplomirana slikarica i modna dizajnerica, rođena na dan kada je nastupio njegov inauguracijski koncert s “Bijelim dugmetom.
U međuvremenu je raskinuo brak s prvom ženom. S Makedonkom Slavicom boravio je u Beogradu nekoliko godina do 2006. Iste godine obnovio je vezu s prvom suprugom, koja je bila uz njega sve do njegove smrti. Postoji jedna anegdota vezana uz moje rođenje i njegov prelazak iz “Smaka” u “Bijelo Dugme”. Tada je moja majka bila u osmom mjesecu trudnoće. Moj otac je dobio ponudu da se pridruži “Bijelom dugmetu”, što je doživljeno kao prelazak iz Partizana u Crvenu zvezdu, s obzirom da su to dva najveća rivalska benda, kako je tada primijetila Lazina kćerka i dalje objasnila:
- Zbog svoje jake privrženosti prijateljima iz “Smaka”, moj otac je pitao moju majku treba li mu prioritet biti muškarac ili se trebaju fokusirati na stjecanje bogatstva. Moja majka, koja je i razumna i trudna, odgovorila je potvrdno, izjavivši: “Naravno da ćemo imati puno novca, naravno da ćeš ići.” Djed ga je počeo voziti, ali se nakon sat vremena vratio moj otac, rekavši da još nema hrabrosti da nastavi.
Moja je majka inzistirala da se vrati. Te večeri nastupio je na svom inauguracijskom koncertu s “Bijelim dugmetom” u Sarajevu. U međuvremenu se moja majka našla u neobjašnjivoj situaciji sa Smakovcima, zbog čega je zbog silnog uzbuđenja rodila prije vremena. Dakle, ja sam rođena na dan prvog koncerta mog oca sa “Bijelim dugmetom” – 11. februara, kako je Sanda ispričala za Telegraf.
- Tek nekoliko mjeseci kasnije sreo ju je, jer ga je put doveo do Beograda, gdje je namjeravao otputovati u Kragujevac u posjet svojoj jedinici. Bio je uvjeren da će Sanda, vezana uz glazbu, krenuti sličnim putem. Unatoč završenoj glazbenoj školi i vještini sviranja klavira, njezini prsti koji su nekad pritiskali tipke na kraju su se odlučili baviti slikanjem.
Bilo je implicitno, s obzirom na moj afinitet prema njemu, da je moje bavljenje glazbom neizbježno. Dok sam ja završavao studij klavira, njegova cjeloživotna strast za sviranjem bila je usporedna s mojom ljubavi prema crtanju. Do drugog razreda srednje škole odlučio sam da će moj pravi poziv biti slikanje; usprkos tome, glazba je dosljedno bila sastavni dio mog života. On je zamislio moju budućnost.
– No, neposredno prije njegove smrti u kolovozu, afirmirao sam mu svoj umjetnički identitet uspješnom prodajom svih svojih radova na izložbi u Bolu na Braču. Bio je krajnje oduševljen i više puta je izrazio uvjerenje da vrijednost umjetnosti određuje njezina tržišnost, prisjeća se Sanda.
Iako nije bio tako krut kao njegov otac, bila je potpuno svjesna da neke stvari u njegovim očima ne dopuštaju kompromise.Nije bio pretjerano strog; međutim, postojala su određena načela oko kojih nije htio pristati na kompromis. Bilo mi je imperativ da budem prikladno odjeven i potpuno pokriven, s odjećom zakopčanom do grla.Sanda ga je kao umjetnika prepoznala tek nakon smrti oca. Prije tog trenutka, on je bio samo njezin otac – stalno nasmijan, bujan i otporan u svojim borbama.
- Tek nakon njegova odlaska počeo sam se baviti njegovom glazbom i gledati njegove videe, vođen osjećajem čežnje. To je razdoblje označilo početak moga cijenjenja njegova značaja u području glazbe. U trenutku njegove smrti imao sam 30 godina. Prije njegova odlaska moj fokus nije bio na umjetnosti; Bila sam zaokupljena sinom i drugim prioritetima u životu. Žao mi je što o njoj nismo razgovarali temeljito koliko smo trebali.
Umjetnik gracioznog osmijeha.Za Lazu Ristovskog bilo je karakteristično da voli roze starke i 501 traperice. Imao je izrazitu averziju prema odijelima, često je nastupao u košuljama koje je izradila njegova žena. Naime, unatoč svojoj glazbenoj karijeri, suzdržavao se od slušanja glazbe kod kuće; međutim, tijekom vožnje uživao je uz zvuke Shadesa i benda „Toto.
Za doručak je volio mljevenu plazmu i čokoladno mlijeko. Uživao je u palačinka torti s orasima koju je pripremila njegova svekrva, a cijenio je i dimljeni losos. Često bi šetao uz Dunav. Skijanje ga nije privlačilo. U mladosti se bavio košarkom, a posebno je volio jamb. Njegovo kućanstvo uključivalo je mačku po imenu Kantara i papigu po imenu Charlie, kao i jednu nimfu.Ljubav koja je ostala nesmanjena unatoč pojavi razvoda.Žene su ga jako cijenile i uspio je pridobiti njezinu naklonost, unatoč tome što je bio jedini koji je u početku odolijevao njegovom šarmu.
- Sa 17 godina prvi put su se susreli. U jednoj diskoteci u Kragujevcu otac je stupio u kontakt s njom. Privlačila ga je jer je ona bila jedina osoba koja nije bila zainteresirana za vezu s njim. Nakon što je uspio pridobiti njezinu naklonost, oni su, budući da su bili mladi, odlučili začeti mene i kasnije su prilično kasno obavijestili svoje roditelje. Naposljetku, bake su bile te koje su ih natjerale da ispune Više ekonomskih…
Unatoč razdvojenosti, njihova ljubav jedno prema drugom ostala je nepokolebljiva.Formalno su prekinuli svoju vezu; bez obzira na to, vjerujem da je njihova ljubav jedno prema drugome opstala. Moja majka, koja se preziva Ristovski, posjeduje fotografiju njih dvoje zajedno u spavaćoj sobi. Tijekom zadnja dva mjeseca njegova života, ona je bila uz njega, baš kao i ja, što me navodi na zaključak da su se možda pomirili.
Kad je bila u Hrvatskoj, rekao mi je: “Samo da je uhvatim za kosu!” Po njenom dolasku, uspješno mi je izrazio naklonost i odmah me pohvalio. U njegovim posljednjim danima bili su zajedno, držeći se za ruke, kako je prije osam godina kroz suze ispričala Lazina voljena.Unatoč borbi s multiplom sklerozom i rakom, koji mu je u konačnici odnio život u roku od tri mjeseca, zadržao je svoj karakterističan topli osmijeh.
– Preminuo je tri mjeseca kasnije. Ipak, unatoč teškoj bolesti, nije pokazivao nikakve znakove iste. Zadržao je stalni osmijeh. Do posljednjeg dana nastavio je raditi na albumu “Drvo života”. Nije popuštao. Sanda napominje kako uopće nije slutila da se bliži kraj.Dan kada je Laza postao djed bio je vrhunac njegove sreće, jer je Sanda na svijet dočekala unuka Tomislava.“To se dogodilo desetak dana prije njegove smrti”, primijetila je Sanda Ristovski Grlić.
Dijete u Lazi ostalo je zauvijek u stanju mladosti.Posjetivši ga jednoga dana u ateljeu, zatekao sam ga iznimno vedrog raspoloženja. Iako je tipično odisao smirenim držanjem, bez ljutnje ili nervoze, ovaj dan je bio izrazito drugačiji. Rekao mi je: “Ne možeš pojmiti radost koju osjećam u vezi s onim što se danas dogodilo… Moj prijatelj je posjetio i poklonio mi tri video vrpce s pticom trkačicom! Bio sam zadubljen u njihovo gledanje cijeli dan!” Osmijeh mu je podsjećao na dječji… Jao, tog osmijeha sada nema.
- Izražava potpunu fascinaciju privrženošću koju je Laza razvio prema majci sa 17 godina. Osim toga, izvanrednim joj je i to što je njezin otac počeo ozbiljno skladati sa samo 11 godina. Prijateljstva koja je sklopio također su joj zapanjujuća.
Po mom mišljenju, najzanimljivija faza njegovog života dogodila se kada je stigao u “Smak” i stanovao kod Chape, prijatelj u kućanstvu. Atmosfera je bila potpuni kaos i noću i danju, karakteriziran stalnim priljevom pojedinaca, glazbe i žena. Nadalje, zbunjuje me činjenica da su roditelji tako mladog čovjeka dopustili da prati Bokija Miloševića isprva u Beograd, nakon čega se on kasnije osamostalio.
Tijekom ljeta 1975. s “Bezimenima” nastupa u Bečićima, gdje privlači pažnju Bokija Miloševića, koji ga potom dovodi u Beograd. Nakon što mu je dosadilo pratiti Lepu Lukić, odlučio je pokupiti stvari i otputovati u Kragujevac. Nekoliko dana kasnije održao je nastupni koncert sa Smakom na Filološkom fakultetu u Beogradu.
Laza nikada nije izrazio žaljenje što je došao u “Bijelo dugme”, jer je Goran Bregović ostao blizak prijatelj cijelog života. Nakon toga uvijek se rado vraćao u „Smak“ i nastupao s njima kad god bi mu se za to ukazala prilika.Lazin doprinos prepoznat je u školskim udžbenicima, nagrađen je nagradom za životno djelo 2003. i 2005. godine, a ostavio je traga u svim glazbenim žanrovima.
