Završila fakultet, zavela penzionera, pa postala najzlobnija Srpkinja ikada: Od Božje kazne nije uspela da se oporavi

Dušanka Petrović, poznatija kao Gospođa Kameleon, važi za jednu od najokrutnijih žena iz sveta kriminala u Srbiji. U njenom opsežnom dosijeu nalaze se zločini koje je teško i zamisliti. Bila je sposobna da ubije svog mlađeg brata i supruga, dok su pljačke i prevare za nju bile beznačajne.

Obično su njezine žrtve bili naivni muškarci. Nakon završetka studija na Pravnom fakultetu, Petrovićeva je krenula u kriminalni život.Dok su istražitelji koji su razgovarali s Dušankom Petrović opisali nju kao natprosječno inteligentnu osobu, njihova su zapažanja pokazala da su njezine trivijalne pogreške u počinjenju kaznenih djela u konačnici dovele do njezina pada, budući da nitko od njih nije mogao dulje vrijeme izbjeći policiji. Potaknuta brutalnošću i nezasitnom pohlepom za novcem, pribjegavala je svim potrebnim sredstvima da ga dobije.

• Dušanka je dobila mjesto stručne suradnice na Trgovačkom sudu u Beogradu, gdje su joj kolege s posla postale prve mete. Kad god bi neka kolegica izašla na pauzu, kradomice bi im iz torbi uzela ključeve stana i napravila duplikate. Znajući njihove adrese i radni raspored, kasnije je nesmetano ulazila u njihove domove, krala sve što je smatrala vrijednim i što je lako mogla odnijeti.

Po ulasku u prostoriju, bez muke je prebacila kaput preko kolegičine torbe, a na odlasku uzela i svoju garderobu zajedno s njihovim torbicama. Osim toga, izradila je krivotvorene kartice “American Express” za kupnju odjeće i namještaja. Naposljetku je uhvaćena i osuđena za krađu i prijevaru. U međuvremenu je preminuo njen suprug, koji je s njom dobio kćer Jelenu, a Jelenina priča je jednako nevjerojatna. Prije nego što je odlučila krenuti majčinim stopama, Jelena je neko vrijeme provela u SAD-u nakon što se pridružila sekti Hare Krišna.

Unatoč burnoj povijesti obilježenoj policijskim dosjeom, prijevarama i krađama, Selimir Tripković, umirovljeni vojni pilot, zaljubio se u Dušanku i oženio je. Njegovo dvoje odrasle djece bilo je protiv očeve odluke, ali su njihovi prigovori bili neučinkoviti. Ubrzo nakon njihovog vjenčanja Dušanka je počela služiti zatvorsku kaznu. Još dok je bila u zatvoru, uvjeravala je svog 20 godina starijeg supruga da vlasništvo nad svojim prostranim stanom na Novom Beogradu prenese na njezinu kćer. Nakon što je ostvarila svoj cilj, Dušanka je odlučila raskinuti svoj drugi brak. Nakon izlaska iz zatvora 1993. ubila je Selimira na šetalištu pored Save u bloku 45 u Novom Beogradu.

“Jednog dana, dok je njezin suprug trčao uz Savu, odlučila je poći za njim. Kad je stigla do kraja rive, pucala mu je iz pištolja u potiljak. Kako bi zavela policiju, njegove je stvari razbacala po travnjaku i počela vrištati: Napali su nas pljačkaši, ubili su mog muža. Zato ju je policija privela, a Dušanka je dosljedno branila svoje postupke. njezina kći Jelena obavijestila je sud da je ubila svog očuha, tvrdeći da ju je on pokušao silovati, međutim, taj pokušaj da se zaštiti njezina majka i preuzme odgovornost za ubojstvo ocijenjeno je neopravdanim”, rekao je jedan od istražitelja. Dušanka je na Okružnom sudu dobila dodatnu kaznu od 14 godina zatvora.

Dušanka Petrović bila je zatvorena u KPZ-u za žene u Požarevcu od 1994. do 5. siječnja 2003. godine, kada je već bila u šezdesetoj godini života. Tijekom boravka u zatvoru zbližila se s tri godine starijom Ljubicom Kolovrat, koja je služila kaznu zbog prijevara i krađa. Na kraju su se dogovorili da će Dušanka pobjeći. Pošto je prethodno odslužila kaznu, Ljubica je Dušanki pružila uvid koji joj je bio potreban, a kada se ukazala prilika, Dušanka ju je iskoristila. Početkom 2003. godine, nakon osam godina provedenih u zatvoru, dobila je takozvani slobodni vikend izvan zatvorskih zidova i odlučila se više ne vraćati.

• Bez odgađanja je otputovala do Ljubice Kolovrat, koja je Dušanku kasnije identificirala kao svoju sestru Anu Borelli, koja navodno živi u Italiji više od dvadeset godina. Ova informacija omogućila je Dušanki da dobije bosansku dokumentaciju. Nedugo nakon toga krenuli su u zajedničke pohode, a ubrzo im se pridružila i desetljeće mlađa Janja Anđelić iz Novog Travnika, te Dušankina kćerka Jelena, koja je otišla iz Hare Krišne.

Narednih godina skupina od četiri žene, predvođena Dušankom, počinila je brojne pljačke diljem Srbije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Primarne mete su im obično bili stariji muškarci samotnjaci koji su se javljali na oglase “usamljenih srca” koje je Dušanka davala u novinama ili na oglase za kupoprodaju stanova. Nakon što bi se postigao dogovor za sastanak, članovi bande dolazili bi u domove onih koji su prihvatili njihove pozive, hvatajući priliku u trenutku odvraćanja pažnje da onesposobe domaćina sprejevima prije nego što ga opljačkaju.

• Dana 10. ožujka 2006. dogodio se značajan zločin koji je orkestrirala Dušanka uz pomoć svojih prijatelja. Nekoliko mjeseci prije toga Dušankina majka je preminula, zbog čega je zatražila da njezin mlađi brat Aleksandar Petrović, koji je živio s njihovom majkom, proda stan i podijele zaradu. Međutim, njezin brat, koji je imao blage psihičke probleme, odbio je pristati na ovaj dogovor. Posljedično, Dušanka je smislila shemu kako doći do majčinog stana u Beogradu.

Dušanka je nagovarala Ljubicu da se javi Aleksandru i predloži brak. Nakon što je primljen, Ljubica ga je uvjerila da se preseli u Sarajevo. Aleksandar je stigao u ožujku s pozamašnom količinom novca i Ljubica ga je smjestila u iznajmljeni stan, gdje je sutradan ubijen, a njegovo tijelo spaljeno.

Nakon otkrivanja zločina, policija je brzo pronašla sve žene za koje se vjeruje da su sudjelovale. Ljubica Kolovrat i Janja Anđelić privedene su, dok Petrović nije priveden, već je otišao u Beograd. U početku nitko od uhićenih nije htio otkriti istražiteljima detalje onoga što se dogodilo. U Kolovratovoj kući policija je otkrila krivotvorene dokumente iz BiH i Hrvatske koje je skupina sama izradila i potom se njima predstavljala žrtvama.

Isprva se pojavilo više izvještaja o incidentu. Jedna verzija tvrdi da je Aleksandrovo ubojstvo orkestrirala njegova sestra Dušanka, a da je izvršiteljica njezina bliska prijateljica Ljubica Kolovrat. Drugi izvještaj sugerira da je smrtonosne hice u Petrovićevo oko i sljepoočnicu ispalila ili njegova sestra Dušanka ili njezina kći Jelena.

Treću verziju objavio je jedan od sarajevskih medija, tvrdeći da su Janja i Ljubica priznale policiji da su zajedno vatrenim oružjem ubile Aleksandra, a potom spalile tijelo kako bi prikrile svoje postupke. Kao motiv naveli su želju da Aleksandru otmu znatnu svotu novca.

• Sljedeće godine Kantonalni sud u Sarajevu vodio je suđenje koje je označilo prvi put da je donesena presuda za udruživanje u zločinačku organizaciju. Ljubica Kolovrat je osuđena na 14 godina zatvora, dok je Janja Anđelić osuđena na 11 godina i šest mjeseci. Sud je utvrdio da su se Anđelić i Kolovratova udružili u zločinačku organizaciju koju je predvodila Dušanka Petrović iz Beograda, odgovorna za ubojstvo njenog brata Aleksandra koje se dogodilo 10.

ožujka 2006. godine u iznajmljenom stanu u sarajevskom naselju Dolac-Malta. Osim toga, osuđivani su i za teške krađe i prijevare. Međutim, značajan pomak dogodio se u studenom 2007. godine kada je Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine poništio prvobitnu presudu. Uvidom u naknadno prikupljene dokaze donesena je bitno drugačija presuda.

Janja Anđelić nepravomoćno je osuđena na ukupno šest godina i 30 dana zatvora zbog sudjelovanja u pomaganju u ubojstvu Aleksandra Petrovića te zbog krađe i krivotvorenja isprave. Istom presudom Ljubica Kolovrat je zbog nedostatka dokaza oslobođena optužbe za pomaganje u ubojstvu, ali je osuđena na dvije godine i tri mjeseca za krađu i krivotvorenje isprava.

Tijekom ponovljenih ročišta na Vrhovnom sudu potvrđeno je da je Aleksandrova sestra Dušanka Petrović namamila brata da posjeti Sarajevo i stan koji je Anđelić unajmio.U presudi, koja je sada pravomoćna, navedeno je da je Dušanka Petrović ispalila dva metka u Petrovićevu glavu, vođena željom da pristupi njegovom stanu u Beogradu. Nakon ubojstva Petrovića, nastavila je paliti bratovo tijelo.U vrijeme izricanja ove presude policija je Dušanku Petrović locirala u Srbiji i vratila je u zatvor na odsluženje kazne za ubojstvo supruga. Protiv njezine kćeri Jelene nije pokrenut postupak jer nije bilo dokaza koji je povezuju s zločinom.

• Petrovićevu pribranost i promišljenost tijekom suđenja najbolje je pokazao policijski svjedok. Naime, dok je čistila pištolj, Dušanka je dva puta u glavu nehotice upucala svog brata Aleksandra nakon što je psovala Anđelića zbog kvara na oružju. Ovaj je incident poremetio njezin početni plan da vlastima prikažu Petrovićevu smrt kao samoubojstvo.