Ako vam još uvek nije očigledno zašto ne biste trebali da udarate decu, evo ključnog razloga zašto to nikako ne biste smeli da radite.
- U situacijama stresa, kao što su prijetnje, zlostavljanje ili fizička ozljeda, skup hormona poznatih kao glukokortikoidi otpuštaju se u krvotok. Ovi hormoni, koji se obično nazivaju “hormoni stresa”, igraju ključnu ulogu u pokretanju instinktivnog odgovora “bori se ili bježi” kada se suočimo s napadom.
Međutim, sam proces je kompliciran i zahtijeva značajan napor od tijela. Kao rezultat toga, kada su djeca u prisutnosti svojih roditelja, osobito majki, ovi se hormoni ne otpuštaju u njihov krvotok. To po prirodi služi kao zaštitna mjera za sprječavanje dodatnog stresa za djetetovo tijelo u razvoju. Ako roditelj sam postane izvor stresa, dijete do određene dobi fiziološki ne doživljava nasilje nad sobom kao nešto opasno. U biti nema osjećaja stresa za dijete, jer ga doživljavaju kao normalan dio svog odrastanja, baš kao što i treba biti.
Ako osoba odrasta u uvjerenju da su nasilje i agresija sasvim normalni na fiziološkoj razini, što mislite što će postati kao odrasli?Kakav će biti njegov pristup prema svojoj djeci? Kako će reagirati ako se suoči sa stvarnom opasnošću kada odrastu?
Pristupajući stvari iz psihološke perspektive, a ne iz fiziološke, u ovoj situaciji susrećemo se s dva potencijalna ishoda: dijete može preuzeti ulogu agresora ili postati žrtva. Važno je priznati da pribjegavanjem fizičkom nasilju nad djecom učinkovito oblikujemo njihov budući životni put.
Ako se nađete prisiljeni fizički ozlijediti svoje dijete, ključno je priznati da nešto nije u redu i potražiti pomoć stručnjaka za rješavanje problema. Moguće je da ste možda iskusili sličan tretman u vlastitom djetinjstvu, a prekidanje ovog kruga može zahtijevati vodstvo psihologa.
Ozbiljnost i značaj ove teme ne mogu se podcijeniti i iskreno se nadamo da će obiteljsko nasilje na kraju biti univerzalno osuđeno u našem društvu.
BONUS TEKST:
U današnjem digitalnom dobu, tehnologija je postala integralni deo naših života. Od pametnih telefona do pametnih kuća, tehnološki napredak transformiše način na koji komuniciramo, radimo, učimo i zabavljamo se. Međutim, dok tehnologija donosi brojne prednosti, poput brže komunikacije i efikasnijeg rada, takođe postavlja i izazove i dileme koje moramo rešavati kao društvo.
Jedan od ključnih izazova je digitalna podeljenost. Iako internet omogućava pristup informacijama i resursima širom sveta, postoje društvene, ekonomske i geografske barijere koje sprečavaju sve ljude da imaju jednaku korist od tehnologije. Dok u razvijenim zemljama većina ljudi ima pristup internetu i digitalnim alatima, u manje razvijenim delovima sveta milioni ljudi ostaju van mreže, što produbljuje jaz između bogatih i siromašnih.
Dalje, zabrinutost zbog privatnosti podataka raste sa porastom tehnološke penetracije. Velike tehnološke kompanije prikupljaju ogromne količine ličnih podataka korisnika putem pametnih uređaja, društvenih mreža i drugih platformi. Ova praksa izaziva zabrinutost u vezi sa zaštitom privatnosti i sigurnošću podataka, posebno kada se ti podaci mogu zloupotrebiti ili prodavati trećim stranama bez pristanka korisnika.
Nadalje, tehnološki napredak utiče na tržište rada i oblikuje naše ekonomske strukture. Automatizacija i veštačka inteligencija menjaju način na koji obavljamo poslove i stvaraju nove industrije, ali istovremeno dovode do gubitka radnih mesta u tradicionalnim sektorima. Ovo postavlja pitanje obrazovanja i osposobljavanja radne snage za buduće tehnološke izazove, kao i socijalne politike koje bi mogle ublažiti negativne efekte ove tranzicije.
Pored toga, tehnologija utiče na naše mentalno zdravlje i socijalne odnose. Prekomerna upotreba pametnih telefona i društvenih mreža može dovesti do problema poput zavisnosti, anksioznosti i depresije. Dok nam tehnologija omogućava da budemo povezani sa ljudima širom sveta, istovremeno može ometati dublje i kvalitetnije interpersonalne odnose.
Ipak, tehnologija ima ogroman potencijal da rešava globalne izazove poput klimatskih promena, zdravstvenih problema i ekonomske nejednakosti. Kroz inovacije poput obnovljivih izvora energije, telemedicine i digitalnih platformi za obrazovanje, tehnologija može biti ključna u rešavanju ovih problema i stvaranju održivijeg i pravednijeg sveta.
U zaključku, tehnologija ima dubok i sveobuhvatan uticaj na naše društvo, što zahteva pažljivo razmišljanje i upravljanje kako bismo maksimizirali njene prednosti, a istovremeno minimizirali negativne efekte. Ključno je da se tehnološki napredak koristi na način koji promoviše inkluzivnost, zaštitu privatnosti, ekonomsku pravdu i mentalno blagostanje.
