Usred memorijalnog groblja, mjesta gdje su ustaše i fašisti u Drugom svjetskom ratu tragično stradale nevine žrtve, među kojima je i slavni Sava Šumanović, djeca se sada radosno sankaju i igraju. Ovaj uznemirujući prizor izazvao je negodovanje javnosti, što je natjeralo Muzej žrtava genocida da hitno apeluje na grad da poduzme hitne korake kako bi se zaustavio neuljudan tretman ovog značajnog stratišta iz rata.
U šokantnom iskazu nepoštovanja, masovne grobnice u Sremskoj Mitrovici postale su igralište za razne neprimjerene aktivnosti poput opuštanja, zabave, pa čak i sankanja. Muzej žrtava genocida, na čelu s Dejanom Ristićem, hitno poziva lokalne vlasti da interveniraju i zaštite ovu svetinju od daljnjeg skrnavljenja. Dodatno, apeliraju na pojedince koji nemaju integriteta i odgovornosti da hitno prestanu sa nedoličnim radnjama unutar Memorijalnog groblja. Službeni podaci pokazuju da je između 1941. i 1944. godine nevjerojatnih 7950 nevinih civila izgubilo živote na ovom području uz stari savski most, podnoseći nesnosne boli i patnje.
Pod okriljem mraka, žrtve su nemilosrdno pogubljene ispred osvijetljenih kamiona, životi su im ugašeni brutalnom silom, a tijela potopljena živim vapnom. Neke su nesretne duše čak i žive zakopane. Oni koji su uspjeli preživjeti bili su prisiljeni sami sebi kopati grobove, skupljajući rakove za svoje otmičare u očajničkoj želji da produže vlastite živote. Šokantno, ljudi danas ne pokazuju nimalo obzira prema ovim nevinim žrtvama, dok roditelji dovode svoju djecu na sanjkanje preko samih kostiju koje svjedoče takvim neizrecivim zločinima. Te humke, nalik brežuljcima, visoke su pet, šest, pa i deset metara, jedini su reljef od inače ravničarskog Srema. No, nužno je izbjegavati gaženje po kostima. Čovjek se ne može a da se ne zapita shvaćaju li ti roditelji i djeca da možda nesvjesno skrnave posmrtne ostatke vlastitih predaka, koji su postali žrtve takvih gnusnih djela. Gdje im je osjećaj za moral i empatiju? Rada Korica, predsednica SUBNOR-a Sremska Mitrovica i potomak pokojnika u masovnim grobnicama, izrazila je za Kurir užasnutost. Naglasila je da Memorijalno groblje čuvaju zaštitari čije usluge financira Grad.
Korica tvrdi da su odgovornosti i propisi za pojedine poslove dobro postavljeni, no vidljivo je da zaštitari ne ispunjavaju svoje obveze. Nadalje napominje da se obratio Zavodu za zaštitu spomenika kulture i pozvao ih da nešto poduzmu.
Prema rečima Ljubiše Šulaje, direktora Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Sremskoj Mitrovici, nema potrebe da Zavod nešto preduzima u konkretnom slučaju. Memorijalno groblje, koje je projektirao znameniti Bogdan Bogdanović, simbolizira pobjedu života nad smrću. Namjera je da se memorijalni kompleks neometano uklopi u grad, služeći i kao park i kao spomenik. Informativne ploče daju uvid u prirodu i značaj lokacije koja je primarno funkcionirala kao mjesto masovnih pogubljenja. Stilizirani humci u kojima se nalaze grobovi žrtava služe kao stalni podsjetnik na zločine koji su se tamo događali. Područje parka služi kao podsjetnik da će život uvijek prevladati. Stoga je nepotrebno uznemiravati masovne grobnice kao način iskazivanja poštovanja prema žrtvama.
Na Kurirov upit gradonačelnica Sremske Mitrovice Svetlana Milovanović nije odgovorila.
