Plodni bosanskohercegovački pisac, Mehmed Meša Selimović, stekao je značaj u drugoj polovini 20. stoljeća. Bio je redoviti član Srpske akademije nauka i umjetnosti, a unatoč različitim vjerskim uvjerenjima, do smrti se izjašnjavao kao Srbin. Očito je to u jednoj anegdoti iz njegova života. Selimović je rođen 26. aprila 1910. godine u Tuzli, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Godine 1930. upisao je studij jugoslavenske književnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu, koji je diplomirao 1934. Od 1935. do 1941. radio je kao profesor u Građanskoj školi, a kasnije je postavljen za suplenta u Realnoj gimnaziji u Zagrebu. Tuzla 1936.
Selimovićeva posvećenost obrazovanju i književnosti ostavila je trajan trag u srpskoj kulturi i književnom svijetu. Prema Mešinoj ženi, samouvjerenoj i veseloj ženi koja je bila kći jugoslavenskog generala, Bosna ga nikada nije prihvatila onakvim kakav je bio jer je odbijao kompromitirati svoje vrijednosti. Bila je žestoko odana Meši i njegovom djelu, i uvijek spremna ići s njim na kraj svijeta. Zvala se Daroslava Darka Božić, a zbog nje je Meša napisao “Ko promaši ljubav, promaši život”. Meša je bio toliko zaluđen Darom da nije bio svjestan svega, uvjeren da je ona za njega božji blagoslov. Kada su odlazili iz Sarajeva, nitko nije bio previše zabrinut zbog njihovog odlaska – čak je tjednik “Svijet” pisao da su mogli i bez Meše Selimovića nakon što su dvojica nogometaša iz FK Sarajevo prešla u Crvenu zvezdu, momčad za koju je i sam Meša navijao, piše Balkanpress.com .
Na pitanje zašto se izjasnio kao Srbin, Mehmed Selimović je odgovorio izjavom koja je izazvala muk u prostoriji. Bez zadrške je objasnio da se prije 1941. jednostavno osjećao kao Srbin, a da o tome nije razmišljao. Međutim, od te godine stekao je jasno razumijevanje zašto se tako identificirao.
