– Za danas smo vam spremili dvije jako zanimljive teme, a prva od njih je povezaana sa sve popularnijom temom među srbima, a to je ženidba za žene i djevojke koje su iz Albanije. U većini situacija su to dogovoreni brakovi za novac, ali isto tako, imamo situacija da se tako namjesti te da ljubav jednostavno proradi i da se dvije osobe jednostavno pronađu.
U svjetlu društvenih normi koje nameću negativne konotacije neudanim ženama, brojne su Albanke odlučile potražiti ispunjenje izvan granica svoje domovine. Odlazeći daleko od svojih prebivališta, nerijetko stupaju u brak s osobama srpskog podrijetla.
Srpski neženje, uglavnom podrijetlom iz ruralnih dijelova Srbije i okruženja, kreću u potragu za srećom spajajući se s Albankama, koje potom dovode na selo radi vjenčanja. Prije skoro 16 godina Viktorija Vida Jakovljević donijela je odluku da napusti Skadar i preseli se u selo Srednja Reka na Goliji. Tamo je pronašla ljubav i udala se za Dragana, potpuno promijenivši svoj život.
Za Albanke koje se udaju daleko od svojih rodnih mjesta, izazovi s kojima se susreću kada tek stignu u Srbiju često prođu nezapaženo za mnoge.
Tijekom svog prvog tromjesečnog boravka ovdje, svakodnevno sam ronio suze. Poznat je osjećaj kada uđemo u tuđe prebivalište, nepoznatog jezika i običaja. Iako dobro poznajem albanski, kako bih uopće mogao razabrati značenje jednostavne riječi poput “staklo”? – dijeli Viktorija s “Prvom”.
Prema Draganovim riječima, i on se u ranim fazama zajedničkog života suočavao s izazovima, ali njihov naporan rad i predanost u kratkom su vremenu dali plodne rezultate.
Unatoč izazovima s kojima sam se suočavao, svjesno sam nastojao održati mentalnu snagu i pružiti joj najvišu razinu pedagoške podrške kako bih prevladala prepreke i vratila samopouzdanje – Dragan Jakovljević. Uz Vidino ovladavanje jezikom, njezina je prilagodba novoj sredini postala znatno lakša i lakša. Srbija mi je prirasla, navikao sam i na smeh i na psovke. Sve mi je to dobro poznato! No, ono što mi je najžalosnije poznato je moja sklonost šarolikom jeziku – kroz smijeh priznaje Vida.
Potom je stekla veštinu spremanja autentične srpske kuhinje.
– Dobro poznajem pite, pa i baklavu od oraha i pite od jabuka. Posjedujem veliko znanje na tom području – samouvjereno tvrdi. Otkako je Vida ušla u scenu, Draganov dom je procvjetao, a njih dvoje sada surađuju na svim poslovima. Gljive su sada postale moj izbor; Razvio sam sklonost prema njima. Za razliku od drugih opcija, gljive mi ne ulijevaju strah, a i da se medvjed pojavi, ne bi me smatrao svojim obrokom. Medvjed je skloniji pojesti vitke, a ne ja. Ovu laku primjedbu uputila je Viktorija.
Nedvojbeno je da su Albanke odigrale presudnu ulogu u očuvanju brojnih srpskih seoskih škola od zatvaranja, o čemu svjedoči Dragan, koji nije jedini iz ovog sela koji je oženio Albanku.
Zaključujući svoju izjavu, toplo preporuča svima da se uključe u ovaj pothvat, rekavši da i sam ima rođaka koji se iste godine preselio u taj kraj, zasnovao obitelj i sada ima troje djece.
BONUS TEKST:
Značaj pokazivanja poštovanja prema roditeljima ističe se u ovoj opomeni koju je zapisao u pismu Svetog Vladike Nikolaja Velimirovića.
Dijete moje drago, kao što sam danas suze lila, suze sam za tobom lila na dan tvoje najveće radosti. Na dan vjenčanja, sin je doživio spoznaju majčine kletve, kletve nastale iz tjeskobe i beznađa. Ovo je za njega trebala biti radosna prilika, ali umjesto toga, postao je tragičan događaj obilježen njegovom preranom smrću izazvanom nepredviđenim metkom. Ovaj nesretni događaj služi kao dirljiv simbol, ilustrirajući posljedice koje proizlaze iz nepoštivanja autoriteta i poštovanja prema roditeljima.
Osim toga, ova pripovijest služi kao potvrda Kristovih učenja o značaju štovanja roditelja, služeći kao dirljiv podsjetnik na dubok utjecaj koji roditeljski blagoslovi i prokletstva mogu imati.
Lazareva kletva zauzima značajno mjesto u srpskom narodu, pored drugih značajnih kletvi. Lazarovo prokletstvo, za koje se vjeruje da je djelotvorno šest generacija i daje slobodu sedmoj, naširoko se smatra trajnom, zavjetnom i primjenjivom na sve.
Psovke, oblik verbalne odmazde i poruke upozorenja, mogu se pronaći u gotovo svim kulturama diljem svijeta. Iako određeni običaji mogu uključivati popratne rituale, značaj kletve u konačnici ovisi o osobi koja je izgovara. Psovka ima veću težinu kada je izgovori netko od značajnog utjecaja i jakog karaktera.
Jedan od najznačajnijih i najsnažnijih elemenata srpske povijesti je kletva pripisana knezu Lazaru Hrebeljanoviću. Ovaj zaziv, izrečen na Vidovdan 1389. godine, poslužio je kao zborni poklič srpskim junacima da krenu u Kosovski boj. Njegov duboki utjecaj ovjekovječen je u stihovima dviju epskih pjesama kosovskog ciklusa. Unutar stihova pjesme “Stevan dobri” kletva je artikulirana na sljedeći način:
Dotični pojedinac, srpskog podrijetla i srpske loze, nije sudjelovao u borbama na Kosovu. Ova osoba nije imala nikakvu inherentnu vezu ili pripadnost, ni kroz rođenje ni kroz bilo koji spol. Nikakva kreacija ili manifestacija nije nastala iz njihovih djela.
- Rujno vino, ni blijedo! Srušio se s hrđavim nizbrdicom, pao na koljena! Na određeniji način, Stevan Musić je prenio svojoj djevojci točne riječi koje je knez Lazar izgovorio za vrijeme njihovog razgovora za večerom. Pjesma “Prinčeva večera” sadrži znatno kraću izravnu kletvu.
Oni koji se ne uspiju pridružiti bitci na Kosovu otkrit će da ništa plodonosno ne proizlazi iz njihovih napora; poljima nedostaje bijelog žita, a brda su bez vinograda.
I dalje prevladava mišljenje da je kletva koju je knez bacio na srpski narod ostala neriješena. Dok se obično smatra da prokletstvo pogađa samo šestu generaciju i da je sedma generacija izuzeta, Lazarovo prokletstvo je vječno, obvezujuće i sveobuhvatno.
Ljudi su bili zahvaćeni i strahom od Lazareva prokletstva i žudnjom da se oslobode njegovih posljedica. Godine 1913., nakon pobjedonosnog povratka srpske vojske u Beograd nakon Drugog balkanskog rata, poruke su ukrašavale trijumfalna vrata duž rute parade. Među njima, jedan je natpis hrabro naviještao: „Izbjegnite kletvu prađedovsku, jer su Srbi pogazili zavjet svoj!
Na spomeniku Kosovskim junacima na Gazimestanu nalazi se kneževa kletva iz čuvene pjesme „Musić Sevan“, iako je primjetno izostavljanje drugog stiha.
