U nastavku našeg današnjegaa članka, govorimo o tumoru, koji je bolest broj jedan u cijelom svijetu. Mnogi kažu da je u bivšim vremenima, broj oboljelih od ove bolesti, bio puno manje izražen…
Rak je jedna od najraširenijih i najizazovnijih bolesti u svijetu, koja svakodnevno odnosi brojne živote. Međutim, postoji pleme koje je potpuno nesvjesno ove nevolje, jer se s njom nikada nije susrelo. U ovom diskursu pružit ćemo uvid u njihov identitet, stil života i način prehrane. Zajednica Hunza, koja živi u osamljenoj dolini uz granicu Pakistana i Indije, godinama je osvajala i znanstvenike i širu javnost zbog svoje izuzetne dugovječnosti i izrazito niske učestalosti bolesti, uključujući rak. Na međunarodnom kongresu o kancerogenim bolestima održanom u Parizu 1977. godine, objavljeno je da, na temelju geokarcinoloških podataka, Hunze predstavljaju jedinu poznatu populaciju u kojoj rak gotovo da i ne postoji.
Ova zajednica, poznata kao “Oaza mladosti”, poznata je po vitalnosti, zdravlju i izuzetnoj dugovječnosti svojih članova. Tipično, Hunza jedinka živi do prosječne dobi od približno 120 godina, a slučajevi da jedinka prelazi 130 godina relativno su uobičajeni. Još je intrigantnija činjenica da žene u ovoj zajednici nastavljaju rađati djecu iu svojim šezdesetima, dok starije pokazuju sposobnost s lakoćom prijeći desetke kilometara i bez poteškoća se uspinjati uz litice. Zajednica Hunza postoji u stanju ravnoteže sa svojim prirodnim okolišem, okružena netaknutom planinskom klimom Himalaja. Njihov način života temelji se na načelima jednostavnosti, redovite tjelesne aktivnosti i, što je najvažnije, prirodne i uravnotežene prehrane.
Ovaj način života privukao je značajnu pozornost znanstvenika, budući da je njihovo zdravlje usko povezano s njihovom prehranom. Tijekom ljetnih mjeseci Hunze prvenstveno konzumiraju sirovo voće i povrće koje sami uzgajaju. Nasuprot tome, njihova zimska prehrana sastoji se uglavnom od sušenog voća, posebno marelica, zajedno s proklijalim žitaricama i ovčjim sirom. Značajan aspekt njihovog načina života je faza koja se naziva “gladno proljeće”. Tijekom tog vremena, dostupnost svježeg voća u prirodi se smanjuje, što je natjeralo Hunze da se odreknu čvrste hrane u korist isključivo soka od sušenih marelica.
Ova faza, koja može trajati od dva do četiri mjeseca, smatra se oblikom prirodnog posta koji pomaže u detoksikaciji tijela i potiče dugovječnost. Analiza njihove potrošnje kalorija otkriva detalje vrijedne pažnje; dnevno unose otprilike 1933 kalorije, a karakterizira ih značajno nizak unos i masti i proteina. Konkretno, njihova prehrana sastoji se od samo oko 50 grama proteina, 36 grama masti i 365 grama ugljikohidrata svaki dan, brojke koje su znatno ispod prosječnog prehrambenog unosa uočenog u suvremenim društvima.
Unutar svakodnevne prehrane naroda Hunza, posebna hrana i jela poznata po svojim značajnim prehrambenim i ljekovitim prednostima zauzimaju istaknuto mjesto. Među tim namirnicama su i sjemenke marelice, koje obiluju vitaminom B17, kalijem, natrijem i esencijalnim masnim kiselinama. Brojni alternativni terapeuti smatraju da ove sjemenke imaju antikancerogena svojstva. Nadalje, njihova prehrana sastoji se pretežno od sirovog voća, povrća i žitarica, koje se koriste u pripremi raznih jela, uključujući kruh i pite. Proces kuhanja ove hrane sveden je na minimum kako bi se održao njezin nutritivni integritet, a meso se rijetko uključuje u njihove obroke.
Chapati kruh služi kao tradicionalna namirnica u Hunzi, izrađen od cjelovitog zrna prosa i heljdinog brašna. Brašno se obrađuje prastarom metodom, melje između dva kamena, a zatim se pomiješa sa soli i vodom bogatom mineralima. Iako u tijesto nema kvasca, od njega se oblikuju loptice koje se zarolaju u tanke palačinke nalik tortiljama i kratko peku. Iako suvremene Hunza žene mogu povremeno dodati melasu, ulje ili razne začine u smjesu, temeljni recept i dalje podupire zdrave prehrambene prakse ove zajednice.
Izvanredan primjer dugovječnosti ilustrirao je Said Abdul Mobuda, koji je 1984. u londonskoj zračnoj luci pokazao putovnicu s datumom rođenja 1832. Tada je imao 152 godine i tvrdi da se može prisjetiti događaja iz sredine 19. stoljeća. Ukratko, vitalnost, snaga i cjelokupno zdravlje naroda Hunza ne proizlaze iz lijekova ili medicinskih tretmana, već iz jednostavnog, prirodnog načina života, uravnotežene povezanosti s prirodom, redovite tjelesne aktivnosti i prehrane koja obiluje živom hranom. Njihove kulturne prakse i svakodnevne rutine mogu biti motivacija za pojedince koji žele voditi zdraviji i dulji život.
