U naselju Radovlje kod Visokog u Bosni i Hercegovini, živi izuzetno zanimljiv bračni par čija životna priča nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Ona mudra, on zaljubljen – to je recept za njihovih 50 godina srećnog braka.
- Ljubav, neprocjenjiv entitet, ne može se steći niti nadoknaditi novcem. Njegova istinska vrijednost leži isključivo u činu nesebičnog darivanja drugima.Ljubavi i međusobnog razumijevanja uvijek je bilo u izobilju među tim iskrenim pojedincima.
U početku svoje pripovijesti Alen iz Visokog skromno priznaje da njegova žena posjeduje veću mudrost od njega, ističući njenu radoznalost i sklonost da se raspituje o važnim stvarima.Kada mi je žena odsutna, donosim ključne odluke koje se tiču mog života. U njezinoj prisutnosti suzdržavam se od razmišljanja o bilo čemu.
Nakon što je odlučila da se uda za njega, njegova žena je postavila ultimatum: “Da bismo održali našu zajednicu, morate poslušati moje riječi ili se suočiti s našim odlaskom.” Sada, nakon pola stoljeća, obilježavaju svoju trajnu vezu koju karakteriziraju ljubav i međusobno razumijevanje.
Na početku našeg suživota jasno mi je dala do znanja da nema namjeru čistiti moje cipele, izrazivši želju da se ja sama pobrinem za taj zadatak.Po ulasku u brak Alenova supruga promptno je postavila definitivne smjernice kojih se Alen vjerno drži.Tijekom cijele njihove veze Alen svoju suprugu od milja naziva svojom “lutkicom”.Prema Alenovim riječima, on inače preferira žene koje su ugodne i odišu vedrim ponašanjem.Prema Habibi, ljutnja nije bila emocija koju je često doživljavala.
Naš je brak uvijek karakterizirao sklad, iako smo imali dosta svađa kao svaki normalan par. Međutim, potrudio sam se da se Alen, kada se vrati s posla, nikada ne mora suočiti s praznim želucem ili neurednom kućom. Strpljivo bih čekala da njegov bijes popusti prije nego što bih se upustila u miran razgovor s njim. Ako bi se njegov bijes činio posebno intenzivnim, dala bih mu prostora i šutjela dok se ne bi smirio. Kad bih osjetio da mu je bolje, skuhao bih nam kavu i nježno ga zamolio da jasno izrazi svoje misli. Habiba čvrsto vjeruje da loša komunikacija može biti štetna za brak i ističe važnost razgovora. Tvrdi da je najrazočaranija situacija kada muž i žena leže jedno uz drugo u krevetu, okrenuti leđima jedno drugome.
Habiba tvrdi da je otvorena komunikacija ključ rješenja svakog problema. Po ulasku u brak, kaže kako je Alenov preduvjet za brak bio pronaći supružnika koji ima jaku radnu etiku i odbojnost prema neradu.
Unatoč tome što moj suprug nije stao u moju obranu, ostala sam predana našem braku. Bilo je to prije 35 godina kada sam se odvažio posjetiti Tursku, i od tog trenutka nadalje, donio sam svjesnu odluku da se ne oslanjam na njegovu valutu. Bilo mi je od iznimne važnosti održati financijsku neovisnost zarađujući vlastitu plaću.Tijekom tog doba žene nisu imale položaje autoriteta. Habiba vjeruje da je njihov brak uspio zahvaljujući nedostatku tvrdoglavosti njezina supruga, njegovoj pažnji prema njezinim riječima i njegovom dubokom poštovanju, ljubavi i divljenju prema njoj.
BONUS TEKST:
Razmišljanje o sopstvenoj svrsi može biti poput traženja ključa u mraku. Dok hodamo kroz život, često se pitamo da li postoji dublji smisao iza naših postupaka, da li naša dela imaju trajni uticaj, ili smo samo slučajni prolaznici u beskonačnoj igri slučaja i sudbine.
Možda je tajna u tome da svako od nas nosi jedinstveni dar u sebi, kao dragoceni dragulj sakriven u neprobojnom kamenju. Naša svrha može biti otkrivanje i negovanje tog dara, pružanje svetlosti u tamu i lepotu u beznađe. Možda je naša svrha pronalaženje načina da učinimo svet boljim mestom, da ostavimo trag koji će nadživeti naše vlastito postojanje.
U potrazi za svrhom, možda je važno osluškivati svoje srce i slediti put koji nas ispunjava radošću i smislom. To može biti put umetnosti, nauke, služenja drugima ili istraživanja sopstvenog unutrašnjeg bića. Svako putovanje je jedinstveno, sa svojim usponima i padovima, ali možda je tajna u tome da ostanemo verni sebi i svojim vrednostima, čak i kada je put neizvestan ili težak.
Možda je prava svrha u samom činu traženja, u neprekidnom rastu i evoluciji duše. Možda je tajna u tome da otvorimo srce prema životu i prihvatimo sve što nam on donosi, sa svim njegovim izazovima i blagoslovima. Jer, možda je upravo u tom neprestanom kretanju i istraživanju leži suština ljudskog iskustva, u stalnom traženju svetlosti u tami, lepote u haosu, i ljubavi u svemu što nas okružuje.
Možda je tajna u tome da shvatimo da je svaka osoba, svaki trenutak, svaki susret, deo veće slike koja se neprestano razvija i transformiše. Možda je tajna u tome da prihvatimo svoju jedinstvenost i svoju povezanost sa svim živim bićima na ovoj planeti, u shvatanju da smo svi deo istog kosmičkog plesa, igre svetlosti i tame, života i smrti.
Na kraju, možda je tajna u tome da shvatimo da je sama potraga za svrhom, sama želja za dubljim razumevanjem i povezanošću, najveći dar koji nam je dat. Jer u tom procesu, možda ćemo pronaći ono što smo oduvek tražili – istinsku sreću, mir u duši i ljubav koja prevazilazi sve granice i razlike.
