Dugo su tradicionalne društvene vrednosti u Srbiji stavljale značajan naglasak na važnost potomstva. Primarni cilj i muškaraca i žena često je bio oženiti se i imati što više djece. Međutim, na području Kosova i Metohije, ako se iz bilo kojeg razloga taj cilj nije ostvario, postojao je običaj da se u kućanstvo uvede konkubina koja bi rađala djecu uz bračni par. Ovaj običaj potekao je od albanskog naroda i prva žena ga nije smatrala žrtvom, već velikim činom ljubavi prema mužu. Svaka je žena imala svoj određeni prostor, zadatke i odgovornosti, ali je cijela obitelj živjela zajedno. Ekipa Exploziva i TV Prva istraživale su ovu temu i otkrile potomke ovih grana na Kosovu i Metohiji, kao i jedinu preživjelu granu u Srbiji.
Miloje Radić, mještanin sela Dren, porijeklom je iz obitelji s dvije majke. “1991. prvi je preminuo moj otac. Moja rođena majka i maćeha živjele su zajedno sve dok smrt nije razdvojila njihovu vezu. Maćehu sam oslovljavao s ‘mama’ dok sam svoju biološku majku oslovljavao njezinim imenom. Unatoč mojim preferencijama, moja je majka inzistirala na tome uređenja, a možda su se pod njezinim utjecajem moji otac i majka vjenčali. Odrastajući sve sam više uviđao netipičnost ovakvog načina života“, svjedoči Miloje. Nataša Terzić, majka šestero djece i autorica knjige “Podruga”, elaborirala je ovaj koncept. Potomak drugog mještanina opisao je kako je izgledao zajednički život:
Vrlo je vjerojatno da je moj otac imao intimne odnose s obje žene i stoga ih je obje odlučio zadržati u svom životu. Njegovi odnosi nisu bili ograničeni na samo jedan dom, već su se proširili na tri ili četiri različite kuće u Drenu. Unatoč poligamnom načinu života, moj je otac ostao vjeran objema ženama i nijednoj nije dopustio da prije njega napusti naš dom. Bio je strog čovjek, no maćeha nam je u djetinjstvu pružala više podrške i brige nego biološka majka. Majka nam je bila nešto mlađa i imala je više poslova, dok je maćeha provodila više vremena s nama, brinući se da ostanemo ujedinjeni kao obitelj. Od milja smo je zvali “nana”. Nitko nam nikada nije otkrio da je ona druga polovica našeg oca, a ne biološka majka. Obitelj nas je uvijek štitila od istine o odnosima našeg oca. Iako je moj otac imao trenutaka ljutnje na našu majku, nikada nije pokazao neprijateljstvo prema našoj maćehi, kako prenosi Prva. Petkana Filipović posljednja je supruga Roksande i Vujice, koji su kroz 30 godina borbe začeli svoju djecu. Rodila je četiri kćeri i jednog sina. Petkana je rođena slijepa i sa 28 godina udala se za dvostruko starijeg čovjeka. S njim i suprugom su na parkiralištu dogovarali detalje o braku.
Tijekom razgovora s mojom majkom, savjetovala mi je da tražim muškarca koji je već oženjen. Njezino razmišljanje je bilo da bi bilo bolje da on bude sustav podrške nego da se oslanjam na pomoć moje braće ili rođaka. Unatoč tome što nisam gajio nikakvo neprijateljstvo prema tom čovjeku, nisam imao ni jake osjećaje naklonosti prema njemu. Kao rezultat toga, nisam doživio nikakvu ljubomoru prema njegovoj ženi.
