Osam obrazaca ponašanja koji se povezuju s psihopatskim crtama: zašto nijedan znak nije dovoljan za zaključak

Riječ „psihopat“ često se olako koristi za osobu koja je nekoga povrijedila, slagala, prevarila ili pokušala kontrolisati, ali psihološka procjena mnogo je složenija od takvog svakodnevnog etiketiranja. Manipulativnost, površni šarm, manjak kajanja, laganje, emocionalna hladnoća i izbjegavanje odgovornosti mogu se pojavljivati među osobinama koje se povezuju s psihopatskim crtama, ali nijedno od tih ponašanja samo po sebi nije dovoljno da bi se nekome pripisala psihopatija.

Problem nastaje kada se stručni termini iz psihologije pretvore u svakodnevne etikete. Osoba može lagati, biti sebična, hladna ili manipulativna iz različitih razloga, a posmatrač sa strane nema dovoljno informacija da na osnovu nekoliko neprijatnih iskustava postavlja bilo kakvu dijagnozu. Procjena ličnosti zahtijeva mnogo širi uvid u dugotrajne obrasce ponašanja, funkcionisanje osobe i okolnosti u kojima se određene karakteristike pojavljuju.

Stručna literatura psihopatiju opisuje kroz kombinaciju interpersonalnih, emocionalnih i bihevioralnih karakteristika, među kojima se mogu pojaviti manipulativnost, površni šarm, nedostatak kajanja i empatije te određeni antisocijalni obrasci. Važno je, međutim, razlikovati pojam psihopatije od antisocijalnog poremećaja ličnosti, koji je zasebno definisan u dijagnostičkim klasifikacijama. Američko psihijatrijsko udruženje navodi da antisocijalni poremećaj ličnosti podrazumijeva dugotrajan obrazac zanemarivanja i kršenja prava drugih, uz tačno određene dijagnostičke kriterije.

Šarm, manipulacija i laganje mogu stvarati zbunjujući odnos

Jedna od osobina koja se često spominje jeste izražen površni šarm. Neko može pri prvom susretu djelovati samouvjereno, zabavno, pažljivo i veoma uvjerljivo, zbog čega brzo zadobija povjerenje drugih. Problem nije u samoj društvenosti ili harizmi, već u situaciji u kojoj se takvo ponašanje koristi prvenstveno kao sredstvo za ostvarivanje lične koristi ili kontrolu druge osobe.

U bliskom odnosu to se može manifestovati tako da osoba u početku pruža mnogo pažnje, komplimenata ili pomoći, a zatim postepeno počinje tu bliskost koristiti kako bi lakše uticala na tuđe odluke. Ipak, važno je naglasiti da pažljiv ili šarmantan čovjek nije zbog toga psihopata. Značenje dobija tek širi i dugotrajniji obrazac u kojem se odnos prema drugima ponavljano koristi za manipulaciju.

Drugi obrazac odnosi se na laganje. Povremena neistina nije nepoznata ljudskom ponašanju, ali zabrinjavajuće može postati kada obmana postane učestala, svjesna i sastavni dio načina na koji neko ostvaruje svoje ciljeve. Priče se tada mogu mijenjati, ranije izjave negirati, a druga osoba s vremenom može početi sumnjati u vlastita sjećanja i procjenu onoga što se dogodilo.

Posebno težak oblik manipulativne dinamike nastaje kada se druga osoba sistematski navodi da sumnja u vlastitu percepciju. U popularnoj psihološkoj terminologiji takvo ponašanje često se opisuje kao gaslighting. Bez obzira na etiketu, važnije je posmatrati posljedice: ako neko nakon razgovora stalno ostaje zbunjen, osjeća krivicu za događaje za koje ranije nije vjerovao da ih je izazvao ili počinje ozbiljno sumnjati u vlastito pamćenje, odnos zaslužuje pažljivije preispitivanje.

Izvinjenje bez promjene i nedostatak empatije

Treća karakteristika iz izvornog opisa jeste nedostatak stvarnog kajanja. Izvinjenje samo po sebi ne govori mnogo ako se isto ponašanje nastavlja iznova. Neko može izgovoriti ono što druga osoba želi čuti, priznati grešku tek kada je suočen s dokazima ili obećati promjenu, a zatim se vrlo brzo vratiti prethodnom obrascu.

Kod zdravog preuzimanja odgovornosti važna nije samo riječ „izvini“, nego i razumijevanje posljedica vlastitih postupaka te spremnost da se ponašanje promijeni. U opisima psihopatskih karakteristika manjak krivice i kajanja pojavljuje se zajedno s drugim osobinama, poput emocionalne hladnoće i manipulativnosti. I stručni izvori o antisocijalnom poremećaju ličnosti navode da se mogu pojaviti obmana, manipulacija i odsustvo kajanja, ali dijagnoza zahtijeva mnogo više od uočavanja tih pojedinačnih osobina.

Četvrta karakteristika odnosi se na empatiju. Kod psihopatskih crta često se govori o smanjenoj emocionalnoj osjetljivosti prema patnji drugih, ali ni to nije jednostavno pitanje prisustva ili potpunog odsustva empatije. Istraživanja razlikuju različite komponente empatije i pokazuju da njihov odnos sa psihopatskim osobinama može biti složeniji nego što to sugerišu popularni opisi.

Peta osobina je manipulacija kao čest način upravljanja odnosima. Ona ne mora početi otvorenom kontrolom. Ponekad se razvija kroz snažnu pažnju i bliskost, a kasnije prelazi u izazivanje krivice, emocionalno ucjenjivanje, mijenjanje činjenica ili stvaranje osjećaja da druga osoba nije sposobna samostalno donijeti dobru odluku.

Posljedice takvog odnosa mogu biti značajnije od same rasprave o tome koju etiketu treba dati manipulatoru. Osoba koja je duže izložena sličnom ponašanju može izgubiti povjerenje u vlastitu procjenu, početi se osjećati nesigurno i sve češće tražiti potvrdu upravo od osobe koja tu nesigurnost podstiče. Zbog toga je u stvarnom životu zaštita vlastitih granica često važnija od pokušaja amaterskog dijagnosticiranja druge osobe.

Površne emocije, prebacivanje krivice i ponavljanje istog ponašanja

Šesti obrazac odnosi se na ono što se opisuje kao površnost emocija. Osoba može izgledati veoma emotivno kada situacija to zahtijeva, pokazivati zabrinutost ili saosjećanje, a zatim iznenađujuće brzo promijeniti ponašanje kada više nema razloga da održava takav utisak. U stručnoj literaturi plitak afekt navodi se među karakteristikama povezanim s psihopatijom, ali i ovdje je potrebna procjena šireg obrasca, a ne zaključivanje na osnovu jednog događaja.

Sedmi obrazac pojavljuje se kada osoba gotovo nikada ne prihvata svoj dio odgovornosti. Nakon sukoba krivica se dosljedno prebacuje na partnera, kolegu, porodicu ili okolnosti. Problem se može umanjivati, razgovor preusmjeravati na tuđe greške, a osoba koja pokušava otvoriti temu na kraju se može naći u poziciji da se brani iako je prvobitno govorila o ponašanju koje ju je povrijedilo.

Osmi znak nije pojedinačno ponašanje, nego njegovo uporno ponavljanje. Svako može napraviti istu grešku više puta, ali drugačiju težinu dobija obrazac u kojem osoba iznova povređuje druge, nakon toga obeća promjenu, a zatim se ponovo ponaša gotovo identično. U takvoj situaciji vrijednije je posmatrati postupke kroz duže vrijeme nego uvjerljiva obećanja neposredno poslije sukoba.

Važnije od etikete je prepoznati kako odnos utiče na vas

Prisustvo jednog, dva ili čak nekoliko navedenih ponašanja ne daje dovoljno osnova da se nekome pripiše psihopatija. Sebičnost, emocionalna nezrelost, problemi u komunikaciji, stres i brojni drugi faktori mogu proizvesti ponašanja koja na površini izgledaju slično. Zbog toga stručnu procjenu ne može zamijeniti lista pročitana na internetu niti iskustvo jednog sukoba.

Ipak, odsustvo dijagnoze ne znači da štetno ponašanje treba tolerisati. Ako odnos karakterišu učestalo laganje, kontrola, ponižavanje, manipulacija, emocionalno ucjenjivanje ili stalno prebacivanje odgovornosti, sasvim je opravdano ozbiljno razmotriti vlastite granice. Za donošenje odluke o tome da li je odnos zdrav nije potrebno prvo dokazati da druga osoba ima određenu psihološku etiketu.

Važan signal može biti i način na koji se osoba osjeća nakon dužeg vremena provedenog u takvom odnosu. Stalna zbunjenost, sumnja u vlastita sjećanja, emocionalna iscrpljenost, strah od reakcije druge osobe ili osjećaj da se svaki konflikt na kraju pretvara u vlastitu krivicu zaslužuju pažnju bez obzira na to postoji li kod druge osobe bilo kakva dijagnoza.

Zdravi međuljudski odnosi ne podrazumijevaju savršenstvo niti život bez konflikta. Oni ipak zahtijevaju mogućnost iskrenog razgovora, uzajamno poštovanje, određeni nivo empatije i spremnost da svako preuzme odgovornost za vlastite postupke. Kada tih elemenata dugo nema, razgovor sa bliskom osobom ili stručnjakom može pomoći da se situacija sagleda jasnije.

Zato je korisnije pitanje „Kako ova osoba postupa prema meni i kako ovaj odnos utiče na moj život?“ nego pokušaj da se na osnovu nekoliko znakova utvrdi „da li je neko psihopata“. Razumijevanje obrazaca manipulacije, nedostatka odgovornosti i emocionalne hladnoće može pomoći u prepoznavanju nezdravog odnosa, ali konačnu stručnu procjenu psiholoških osobina treba prepustiti kvalifikovanim stručnjacima.