Masovni ubica Uroš Blažić (22), koji je optužen za strašan zločin koji se dogodio u selima Dubona i Malo Orašje, ostavio je dubok trag u zajednici nakon što je 4. maja prošle godine ubio devet osoba i ranio više od 13 ljudi. Dan nakon masakra, Blažić je uhapšen u selu Višnjište kod Kragujevca, u kući svog ujaka, a 6. maja je saslušan u Višem javnom tužilaštvu u Smederevu.Blažić je dao svoju verziju događaja i pokušao objasniti motive koji su ga naveli na ovaj zločin.
U svojem iskazu, Blažić je počeo pričom o svom životu, naglašavajući tužnu priču o tome kako je rođen u Beogradu, ali je nakon nekoliko godina izbačen iz stana u kojem je živio sa svojom porodicom. Naveo je da je to doživio kao nepravdu prema njemu i njegovoj porodici, jer su ih prisilili na iseljenje, iako je stan pripadao njegovom ujaku. Ovo iskustvo ga je duboko povredilo, jer su ti zidovi bili domaćin mnogih dragih uspomena iz djetinjstva.Nakon iseljenja, živjeli su kao podstanari u Mirijevu, gdje su bili prinuđeni dijeliti jednosobni stan. Blažić je opisao svoj život do trenutka kada je otac kupio kuću u Šepšinu, nedaleko od Dubone, gdje su se preselili. Sam je odlučio početi se baviti poljoprivredom te je prešao u tu kuću kako bi započeo novi život. Živeći sam, uzdržavao se prodajom poljoprivrednih proizvoda i dostavom hrane u Beogradu.
U jednom trenutku, 2021. godine, otkriva automatsku pušku na tavanu kuće, što je bio početak niza događaja koji će kulminirati masakrom. Blažić priznaje da nije obavijestio nikoga o ovom oružju, čak ni svog oca koji je vojno lice, iz straha od mogućih pravnih posljedica.Iako je imao povremene kontakte s lokalnim stanovništvom, Blažić tvrdi da nije bio blizak ni s kim i da je osjećao da je okolina ljubomorna na njega, njegovu porodicu i životni stil koji su imali. Otkrio je da je osjećao podrugivanje i omalovažavanje od strane lokalnog stanovništva, te da je jedan maloljetnik čak upozorio Blažića na planove meštana da ga fizički napadnu.
U svom iskazu, Blažić je opisao događaje koji su prethodili zločinu, ističući da je osjetio sve veći bijes zbog negativnih komentara koje je čuo o sebi i svojoj porodici u školskom dvorištu. Njegovi pokušaji da razgovara s ljudima nisu urodili plodom, što je samo pojačalo osjećaj bespomoćnosti i frustracije. Na dan zločina, Blažić je izvršio krvavi pohod, prvo pucajući na grupu ljudi na školskom igralištu, a zatim i na druge u selu, usmrtivši devet osoba i ranivši više od 13.Blažić tvrdi da je sve što je učinio bilo pokušaj da zastraši lokalno stanovništvo i pokaže im da više neće tolerirati omalovažavanje i podrugivanje. Međutim, nakon hapšenja, shvatio je užas svojih djela i iskreno se kaje zbog svojih postupaka.
Psihijatrijsko vještačenje pokazalo je da je Blažić bio potpuno pri zdravoj svijesti tijekom izvršenja zločina. Očigledno je da je duboko traumatiziran iskustvima iz prošlosti te da je osjećaj bespomoćnosti i nepravde dosegao tačku ključanja koja je rezultirala strašnim zločinom.Blažiću se sada na teret stavlja teško ubistvo, nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija, otmica i neovlašćeno korišćenje tuđeg vozila.
