Facebook stranica “Prometne zgode i nesreće” dobila je značajan odjek u javnosti nakon objave fotografije snimljene na slatinskom groblju. Brojni građani izrazili su svoj bijes kroz negativne komentare na fotografiju. Objava ove fotografije ostavila je u šoku mnoge pojedince, posebice jer je na njoj prikazana osoba s austrijskim registarskim oznakama kako vodu iz slavine čisti svoje vozilo.
Usred uzavrelog bijesa javnosti, poplava pretežno negativnih komentara preplavila je rubriku komentara: “Riješio se svoje punice”, “Možda je nešto nenamjerno prolio, pa stoga čišćenje u tijeku” i “Bi li se usudio angažirati u takvom ponašanju unutar granica vlastitog prebivališta?” Ovi izvatci samo zagrebu po površini primljenih komentara. Dok su neki običaji oslabili u svjetlu napretka, ostale su brojne tradicije koje se nastavljaju i prenose se s koljena na koljeno.
U našem društvu značajan je naglasak na običajima vezanim uz značajne životne događaje, od rođenja do posljednjeg ispraćaja naših dragih. Ovi rituali imaju veliko značenje i nastavljaju se njegovati tijekom ciklusa života. Odlazak naših najmilijih ne označava kraj niti pad u zaborav. Umjesto toga, ostaju živi u našim srcima i dragim sjećanjima. Redovitim posjećivanjem njihovog počivališta iskazujemo trajno poštovanje i čast. Bez sumnje, tradicija i ceremonije vezane uz pogrebe igraju vitalnu ulogu u našem društvu.
Riječ je o određivanju prigodnih prilika za posjet groblju. U kršćanskoj vjeri postoji značajan naglasak na dužnost štovanja i sjećanja na naše pretke. To se može postići molitvama iz srca, prisjećanjem na drage trenutke provedene zajedno i, naravno, odavanjem počasti na njihovom posljednjem počivalištu. Fleksibilnost ove svete obveze dopušta nam da posjetimo groblje u bilo koje vrijeme, čak i ako u crkvi nema fizičkih spomenika.
Međutim, za vrijeme velikih vjerskih praznika poput Božića i Uskrsa često dolazi do zabune oko toga je li prikladno posjetiti groblje. Suprotno uvriježenom mišljenju, nije neprikladno odati počast preminulima u ova vremena. Ovi blagdani, koji obilježavaju pobjedu Isusa Krista nad smrću i dar vječnog života, slave se više dana. Naime, dan nakon uskrsnuća posvećen je odavanju počasti onima koji su umrli. Prema tradiciji, na pokladni ponedjeljak običaj je da se “pometu” grobovi najmilijih okitivši ih svježom zelenom travom.
U pojedinim krajevima Srbije postoji praksa da se ovaj događaj obilježava parastosom. Kao simbol sjećanja i pobožnosti pojedinci na groblje donose ukrašena jaja i upaljene svijeće. Spomen pokojnicima održava se i uz značajan kršćanski blagdan Božić. Naime, na prvi dan Božića dijeli se objed za počast dušama pokojnika i prenosi se na groblje. U davna vremena vjerovalo se da je gozba koja se priprema za Badnjak namijenjena pokojnicima, pa su ih pozivali da u njoj sudjeluju. Što tradicionalna vjerovanja govore o pogrebnim tradicijama?
Unutar carstva vjerovanja koja okružuju pokojnike, postoji sveprisutno mišljenje da je odlazak na groblje nakon zalaska sunca loš savjet.
Čvrsto se naglašava da ovi noćni posjeti dolaze s velikim rizicima. Temeljni razlog za ove smjernice upozorenja leži u razumijevanju da groblja funkcioniraju kao prebivališta za preminule duše, u biti se pretvarajući u užurbani grad preminulih. Ulaskom u ovo carstvo tame tijekom noćnih sati, pojedinac posjeduje potencijal poremetiti ne samo dobronamjerne entitete već i zlonamjerne duhove. Ovaj poremećaj može rezultirati nizom nesretnih događaja, od bolesti i nesreća do materijalnih nesreća i mnoštva drugih nevolja koje mogu zadesiti nečije kućanstvo.
Unutar kršćanskog sustava vjerovanja, smrt se doživljava kao sastavni dio života, predstavljajući pomak od privremenog zemaljskog postojanja do vječnog postojanja u nebeskim kraljevstvima. Ovaj prijelaz ne treba promatrati kao nenormalan, već prije kao početak putovanja koje započinje smrću i doseže svoj vrhunac uskrsnućem. Nakon sprovoda slijedi razdoblje duboke tuge i tuge.
Kako bi simbolizirali svoju tugu i odali počast uspomeni na preminule, rodbina preminulih prihvatila je tradiciju oblačenja crne odjeće.U prošlosti su žene obično nosile crni šal, dok bi muškarci birali crnu košulju ili flor. Ta se odjeća nosila cijelu godinu, a tijekom tog vremena ožalošćeni su se suzdržavali od sudjelovanja u svečanostima, plesu ili pjevanju. Danas je prihvatljivo nositi crnu odjeću u trajanju od 40 dana, a po želji i dulje razdoblje od šest mjeseci ili čak godina. Bitno je istaknuti da se, bez obzira na smrt člana obitelji, obilježavanje njegove krsne slave mora nastaviti uobičajeno.
