U Srbiji je Ruskinja s Telegram kanalom koji ima oko 40.000 pratitelja sastavila popis svojih pritužbi. Tijekom svog devetomjesečnog boravka u zemlji izrazila je svoje nezadovoljstvo nekim aspektima koji su izazvali neslaganje sugrađana Rusa.
Predstavljajući prve izbore iz svoje kompilacije pod nazivom “Srbija: Moja razmišljanja nakon 9 mjeseci” (1. dio). “Poznajem brojne pojedince koji su se preselili u Srbiju i koji su izrazili svoje zadovoljstvo. U okviru ovog prikaza navest ću aspekte koji su predstavljali izazove i koji su nam se pokazali izuzetno teškima za prilagođavanje u Srbiji. Važno je napomenuti da sljedeće izjave odražavaju isključivo moje osobno stajalište i dojmove.
Tijekom našeg devetomjesečnog boravka u Srbiji, prije svega smo je smatrali privremenom usputnom stanicom za dobivanje dugoročnih viza/boravišnih dozvola u Europi, umjesto da je prihvatimo kao svoje stvarno mjesto stanovanja.
Prevalencija pušenja je neshvatljiva. To je sveprisutna navika koja se može primijetiti u raznim sredinama kao što su restorani, hoteli, stanovi, automobili, pa čak i računalni klubovi. Dugotrajni miris dima prožima ne samo vašu odjeću, već dopire i do donjeg rublja.
Dio njezine izjave glasi: “U Srbiji nema posebnih soba za nepušače, pa je nemoguće izbjeći miris cigareta. Osim toga, biti nepušač u Srbiji često se doživljava kao neobično, što rezultira time da vas drugi doživljavaju na zbunjen način. Ova stalna izloženost duhanskom dimu ostavlja dugotrajan miris na vašoj odjeći, čak i ako ne sudjelujete u pušenju. To me tjera da se zapitam kako stanovništvo Srbije uspijeva dugo živjeti usred tako raširene upotrebe duhana.
Među mnogim aspektima srpske kulture, njihova se kuhinja ističe kao izvor čestog divljenja i nacionalnog ponosa. No, mora se reći da ona o tome ima negativno mišljenje. Iako kvaliteta proizvoda u trgovini može biti upitna, ipak postoje neke zadovoljavajuće opcije poput dobrog mlijeka i voća. S druge strane, hrana koja se poslužuje u restoranima uglavnom nije ukusna.
Što se tiče avokada, čvrsti su kao kaldrma. Tjedan dana star kruh je ono što možete očekivati. Meso će plivati u vlastitoj masnoći, dok će riba biti preslana. S obzirom na kvalitetu hrane na ovoj razini, moglo bi se pretpostaviti da će cijene biti niže nego u Italiji ili Portugalu. Međutim, nije tako. Dapače, tamo su cijene u restoranima često i više. Srećom, Rusi su uspostavili lanac izuzetnih restorana, što je za nas spas.
Za one koji se bave domaćom kuhinjom to možda neće predstavljati problem. U vrlo traženim gradovima Beogradu i Novom Sadu, postoje brojna naselja koja nude mogućnost zakupa udobnog stana pogodnog za udoban život i produktivan rad.
Prisutnost tramvaja na željeznim tračnicama može biti prilično neugodna, jer je buka koju stvaraju željezni kotači tramvaja koji voze po željeznom mostu toliko zaglušujuća da otvaranje prozora postaje nemoguće. Za one koji poznaju Beograd i predlažu da živimo negdje drugdje, vrijedi reći da smo živjeli i na Novom Beogradu i na Vračaru. U prvom se mogu naći zaista izvanredni stanovi za oko 4000 eura, usporedivi s onima u Moskvi. Međutim, jedan veliki nedostatak je nedostatak mogućnosti doručka između 8-9 ujutro, jer je sve zatvoreno tijekom tog vremena.
U drugoj varijanti možete živjeti u starijim zgradama bez lifta, ali s pristojnim renoviranjem i povremenom bukom susjeda. Vožnja taksijem po Lisabonu koštat će vas otprilike 15-19 eura, a dočekat će vas ljubazni i dobro raspoloženi vozač u elegantnom Peugeotu ili Renaultu. Taksi će stići odmah u roku od 5 minuta. Prema riječima dobrostojećeg Srbina koji nam je unajmio stan posljednjih mjesec dana, plaća od 800 eura smatra se zadovoljavajućom, dok bi zarada od 2000 eura bila sasvim dobra.
Iako je istina da su na ovoj lokaciji prisutne i međunarodne i ruske IT tvrtke, nedostatak radnih mjesta sprječava me da to smatram povoljnim tržištem za preseljenje.
